Začarani krug bosanskog političkog ludila: Šta stranci moraju uraditi
U ionako zamršenom odnosu stranaka posebnu ulogu imaju i stranci, odnosno međunarodni predstavnici kod kojih je vrući krompir bh. politike sve češće u rukama.
Politička kriza u BiH je višedecenijska konstanta. Ipak, dvije stvari danas naročito generiraju krizu. Prvo je odnos političkih stranaka iz entiteta Republika Srpska prema državi, što se ogleda u bojkotu bilo kakvog rada i odlučivanja koje ide u korist državi. Drugim riječima, političari iz RS-a bivstvuju i učestvuju u radu institucija isključivo gdje imaju korist, naročito finansijsku.
Zašto to rade? Nezadovoljni su zbog donošenja izmjena Krivičnog zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida i ratnih zločina te zabranjuje veličanje ratnih zločinaca. Sada, da bi aktivno učestvovali u radu državnih institucija doslovno ucjenjuju i traže raspravu o zakonu koji je donio bivši visoki predstavnik Valentin Inzko. Drugim riječima traže da se spomenuti zakon povuče u Parlamentu BiH. I u takvom pristupu su uz veća ili manja odstupanja saglasne i stranke vlasti i stranke opozicije iz RS-a.
Na takvu vrstu pregovora ne može pristati nijedna probosanska, odnosno prodržavna stranka, jer bi takav potez značio legitimiziranje zahtjeva iz RS-a, obesmislio bi žrtve, a rezultirao bi političkim samoubistvom. Zbog takve političke pat pozicije, koja mu praktično najviše odgovara, Milorad Dodik (SNSD) najbolje pliva u blokadama i destrukciji. Njegova politika posljednjih godina je prilično jednolična i zasniva se na cikličnom uvlačenju opozicije u nacionalnu priču ugroženosti RS-a, gdje se opozicija i ne snalazi baš najbolje. A takav odnos Dodika i dalje drži na površini i još uvijek aktivnim političkim igračem.
Tačka prelamanja zvana Izborni zakon
Drugi veliki politički izazov je izmjena Izbornog zakona BiH. Nekonstitutivni i dalje ne mogu biti kandidati za člana Predsjedništva, a ugroženi su i svi konstitutivni u zavisnosti od toga iz kojeg dijela BiH se žele kandidirati za Predsjedništvo. Presude Evropskog suda za ljudska prava nikada nisu implementirane.
S druge strane, HDZ ne odustaje od svojih zahtjeva za legitimno predstavljanje, a nema pomaka ni kada je riječ o ulozi Doma naroda FBiH. Vrijeme curi, a rokovi do kraja godine, koji su nekada dati za Izborni zakon, trenutno djeluju nerealni.
Interresorna radna grupa koja je formirana na državnom niovu za razmatranje izmjena Izbornog zakona mjesecima ne zasjeda, niti ima ikakvih naznaka da će se to dogovoriti u narednom periodu.
Presjek stanja kaže sljedeće: Stranke sa sjedištem u Republici Srpskoj ne žele odlučivati ni o čemu pa ni o Izbornom zakonu zbog Iznzkovog zakona o zabrani negiranja genocida. Suštinski bi opozicija možda i prešla preko toga i krenula dalje, ali se plaše političkih posljedica te ostaju na istim tračnicama kojima vozi i Dodik. Njih Izborni zakon previše i ne zanima te ga sve više preusmjeravaju ka FBiH, kao da je to problem samo jednog entiteta.
Stranke u FBiH vode svoje ratove i čekaju konkretniji potez na političkoj šahovskoj ploči. HDZ-u je prioritet Izborni zakon, vrijeme curi, a u prilog im ne ide blokada stranaka iz RS-a, jer je blokirana i Interresorna grupa.
U takvoj konstelaciji odnosa sve češći su pozivi međunarodnoj zajednici da se aktivnije uključe i na neki način riješe zamršeni čvor bh. politike. A ta ista međunarodna zajednica trenutno djeluje veoma nespremno. Razlog za to može biti i Inzkov potez o donošenju izmjena Krivičnog zakona o zabrani negiranja genocida s obzirom na to da je znatan dio međunarodne zajednice bio protiv donošenja takvog zakona. Prije svega zbog neizvjesnosti kako će Inzkova odluka zakomplikovati političke odnose i otežati posao stranim diplomatama u BiH. Ipak, zakon je donesen, a stranci koji se bave BiH sada moraju pronaći način da se nose i s pritiscima i problemima.
Od floskula i poziva domaćim političarima da se dogovore vjerovatno ništa neće biti. Sve pozicije su već odavno utvrđene i nijedna politička stranka godinu pred izbore neće rizikovati da prokocka svoju političku strategiju. I ma koliko predstavnici međunarodne zajednice izbjegavali aktivniju ulogu, oni moraju osigurati održavanje izbora naredne godine kako bi se održao minumum demokratičnosti. Vruć politički krompir koji je ostao nakon Inzka stranci u BiH moraju riješiti, bez obzira na to kako se u cijeloj priči snalazio novi visoki predstavnik Christian Schmidt.
Međunarodna zajednica ima i obavezu da tako postupi. Zašto su uostalom i mijenjali Valentina Inzka. Promjena na mjestu visokog predstavnika trebala je označiti promjenu odnosa i konkretizacije djelovanja kroz aktivniji angažman Njemačke i uz podršku SAD-a, odnosno administracije Joea Bidena. U suprotnom pozivi domaćim političarima da se dogovore, a da će im oni pružiti svu podršku, sve više gube smisao i zamaraju građane ove zemlje.
