Zagrebački Muzej prekinutih veza čuva pismo prvoj ljubavi napisano u ratnom Sarajevu
Vlasnici i koautori ovog jedinstvenog muzeja su bivši par Dražen Grubišić i Olenke Vištica, oboje umjetničkih zvanja, koji su prolazeći prekid došli na ideju kako bi bilo dobro da postoji mjesto na kojem bi se predmeti nakon prekida, koje je ponekad teško gledati jer podsjećaju na izgubljenu ljubav, mogli pohraniti. Otvorili su internetski preglednik uvjereni da u svijetu postoji nešto nalik tome, ali sve što su našli navodilo ih je da artefakte svoje ljubavi unište ili bace. To im je oboma bilo neprihvatljivo, shvatili su da na taj način uništavaju dio svoje povijesti. I tako su, uz vlastite, počeli prikupljati predmete koji su preživjeli prekide drugih parova i stvorili Muzej prekinutih veza.
Ljubavno pismo iz ratnog Sarajeva
U ljeto 2007. Muzej prekinutih veza bio je na mini turneji po regiji, u Mariboru, Rijeci, Skoplju i Sarajevu. U Sarajevu su za izložbu primili pismo koje je postalo hit, prije svega medijski. Čitajući to pismo između redaka, čita se kontekst vremena u kojem se radnja odvija. Na sasvim običnom, malo išaranom listu istrgnutom iz đačke bilježnice, plavom tintom pod naslovom 'Elma' piše sljedeće:
"Sretoh te u izbjegličkom konvoju. Zavoljeh te istog časa, tvoja plava kosa tvoje divne oči privukle su me kao neki magnet. Nažalost uskoro te napuštam, ali ne gubim nadu da ću te opet sresti. Krenuli smo zajedno, zarobljeni zajedno putovali smo zajedno. Neki me izdaše da te volim, ali ja ne marim za to jer je moja ljubav beskrajna. Elma, najljepše ime svijeta. Pamtiću te cijelog života, jer ti si moja prva prava ljubav." Ispod teksta, crvenom i zelenom tintom kasnije je, očito ženskim rukopisom, dopisano "I love you" i "beskrajno".
Priča je to koja svjedoči o iskrenoj ljubavi u najgorem vihoru rata u Sarajevu. Dok je grmjelo oružje sa svih strana, negdje su ipak skrovito kucala dva zaljubljena srca puna nade u život.
Muzej čuva najrazličitije predmete, od ovakvih romantičnih pisama, do najneobičnijih poklona koje su zaljubljeni darivali jedni drugima. Ima tu jedna bas gitara, plišana gusjenica, crvene štikle i haljina, modem za internet, kutija šibica, lopta za bejzbol, keramička vaza a na kraju i jedna sjekira u bijesu zabijena u drvo. Ono što je posebno, kratka je priča o svakom predmetu koja mu daje sasvim novi karakter. I obični poklopac za tavu ovdje počinje pričati svoje čarobno sjećanje na jednu ljubav.
Do zlatnog pira stekli bogatstvo neprekinute veze
Za kratkog boravka u Muzeju prekinutih veza, broj posjetitelja iznenađuje. Najviše dolaze mladi parovi, većinom stranci, ali odmah je bio uočljiv stariji bračni par koji je već proslavio obljetnicu zlatnog pira.
Lucille i Richard Murray došli su iz Los Angelesa, umirovljeni su Amerikanci iz Kalifornije koji putuju kroz Sloveniju, Hrvatsku i Crnu Goru. Muzej prekinutih veza došli su razgledati na preporuku prijatelja iz Srbije koji je već bio u muzeju. Par sa smijehom kaže kako ovakvog muzeja nema ni u Americi, a posebno je oduševljena gospođa koja kaže da je fascinirana pričom.
Richard kaže kako ne želi pred gospođom pričati o svojim bivšim djevojkama, dok se Lucille zagonetno smiješi na pitanje krije li možda neki artefakt nekog bivšeg dečka negdje na prašnjavom tavanu, daleko od Richardova dosega. Veza ovih još uvijek zaljubljenih umirovljenika urodila je imovinom koje se ne žele riješiti jer, kažu, imaju djecu koja će njihovu kuću s tratinom rado naslijediti. Ali, dodaje Richard sa šeretskim osmijehom, nikad se ne zna što nosi sutra.
Ljubavne priče nikada se ne ponavljaju
Dražen kaže da je muzej isprva pokrenut kao umjetnička instalacija koja je karakter muzeja poprimila zahvaljujući predmetima koje doniraju ljudi, koji i sami pišu svoje priče. Ti su predmeti jedino preostalo nakon prekida emocionalnih, ljubavnih, romantičnih ili nekih sasvim drugačijih veza.
Prvi postavka izložbe napravljena je 2006. godine, nakon čega su autorima uslijedili pozivi za razna gostovanja. To je trajalo četiri godine, a nakon dobrih reakcija ljudi, rodila se ideja o otvorenju stalnog postava u Zagrebu. Posudili su novce, iznajmili prostor na atraktivnoj lokaciji, preuredili ga i otvorili Muzej prekinutih veza u jesen 2010.
"Kad smo pokrenuli tu ideju, nismo znali kako će ljudi reagirati i kakve predmete ćemo dobiti. Bojali smo se da ćemo dobiti plišane životinje i pisma, da će sve biti jedno nalik istome. Međutim, od prvog poziva 2006. do danas se pokazalo da su ljudi beskrajno maštoviti i da je, osim uobičajenih stvari kao što su vjenčanice, vjenčani albumi i prstenje, koji se ponavljaju i ima ih najviše, sve drugo iznenađujuće šaroliko. Malo toga se ponavlja, ali priče se nikada ne ponavljaju", kaže Dražen i dodaje da muzej do sada ima prikupljenih oko dvije tisuće predmeta.
Muzej inzistira da sve bude anonimno da se nitko ne bi promovirao, a anonimnost omogućava iskrenost. Muzej je gostovao u preko 30 gradova u 20-ak zemalja, bili su svugdje osim u Australiji, što voditelji vide kao odličan način za prikupljanje novih predmeta od drugačijih ljudi, kultura i situacija. Svaki put kad muzej ide negdje, lokalni organizator prikupi dio predmeta koji postaju dio kolekcije.
Muzej prekinutih veza ima puno teksta vezanih uz izloške, tako da kvalitetan obilazak traje preko sat vremena, ovisno o brzini čitanja. Stalna postavka je raspoređena po sobama, prema vrstama ljubavi i prekida.
Najbolji način da vaši predmeti koji previše podsjećaju na bivšu/bivšega postanu dio izložbe je sačekati da izložba dođe u vaš grad na putujuću izložbu. Drugi je način da se na službenoj stranici muzeja ispuni donacijski listić i poštom pošalje donacijski predmet, javlja Anadolu Agency (AA).
