Zašto Evropska unija sabotira Amerikance i OHR u namjeri da izbore učine transparentnijim
Na pitanje ima li visoki predstavnik prostor da odustane od nametanja tehničkih izmjena Izbornog zakona nakon što je najavio intervenciju Imamović je rekao da bi logičan odgovor bio da nema.
"On je pozvao vladajuće stranke da donesu tehničke izmjene, dao im je rok i najavio da će, ako to ne urade, on reagovati. Ucijenio je samog sebe. Međutim, ne bi bilo prvi put da iznevjeri datu riječ. Sjetimo se da je kazao da se obilježavanje 9. januara neće ponoviti. Ponovilo se", rekao je Imamović.
Po informacija koje ima Amerikanci i Britanci snažno podržavaju Schmidta u konkretnom slučaju, dok je Evropska unija protiv.
"Neke članice EU smatraju da ne treba dirati Dodika. Očigledno u dosluhu s njima, Dodik je neki dan dao izjavu da je 'evropski put BiH završen, ako EU prihvati nametanje tehničkih izmjena'. Sada ti Evropljani, koji su uz Dodika, na zatvorenim sastancima govore kako Schmidt ne treba ništa raditi do marta, kada će se odlučivati o otvaranju pregovora EU sa BiH". rekao je Imamović.
Smatra da bi državne vlasti zadržale bilo kakvu šansu da dobiju pregovore moraju usvojiti još neke zakone, a bez Dodika to nije moguće.
"Radi se o jednoj prljavoj igri Evropljana protiv Schmidta i Amerikanaca. Naročito ako imamo u vidu da je Dodik dosad govorio, a i jučer je to ponovio, da nema ništa od napretka na EU putu, dok se ne ispune njegovi zahtjevi oko Ustavnog suda. Naša javnost bi, u ovom slučaju, trebala da izvrši pritisak na Evropljane i pomogne Amerikancima. EU ne uvodi sankcije Dodiku, a sada su uz njega i na ovom pitanju. To je kap koja prelijeva čašu", rekao je Imamović.
Kazao je da jučerašnji polovični dogovor vladajuće koalicije u Laktašima ima samo jednu svrhu.
"Spriječiti visokog predstavnika da do marta nametne tehničke izmjene. Naime, u martu će biti kasno, jer CIK neće imati vremena da provede nabavke, pa će i OHR odustati", istakao je Imamović.
Smatra da su Čović i Dodik obećali Trojci usvajanje nekih evropskih zakona uoči odluke EU u martu o otvaranju pregovora.
Hoće li Schmidt prevariti srpsku opoziciju?
Imamović ističe da je možda od samog sadržaja tehničkih izmjena važnije to što srpska opozicija neizravno poziva Schmidta da donese tehničke izmjene.
"Ako nakon toga, OHR i Amerikanci prevare srpsku opoziciju i ne donesu izmjene, onda će je uništiti time. Jer ona je bila spremna surađivati sa Zapadom (što je u režimskoj javnosti u Republici Srpskoj smrtni grijeh), i šta ako bude prevarena i ispadne glupa?", rekao je Imamović.
Dodao je da je nedavna izjava predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića da svi Srbi misle kao Dodik neistinita i izrečena je kako bi pomogao Dodiku.
"Ako ovih dana čitate analitičare u Republici Srpskoj, kao što su Petar Kunić ili Aleksandar Savanović, ako pratite izjave lidera opozicije, vidjet ćete da oni Dodikov projekt 'otcjepljenja' smatraju nekredibilnim te smatraju da srpski narod treba konzumirati Dejton, a ne potkopavati ga. Dobro je za mir, ako svi Srbi ne slijede Dodika. Isto važi i za ostala dva naroda. Demokratski pluralizam je dobar za mir, stranci ga trebaju ohrabrivati, a ne gušiti", kazao je naš sagovornik.
Na pitanje zašto predsjednik HDZ-a Dragan Čović pokušava spriječiti novu intervenciju Schmidta Imamović ističe da tehničke izmjene nisu HDZ-ov cilj.
"HDZ želi 'netehničke' izmjene. Zato je Čović poručio Schmidtu da ostavi prostor za domaći dogovor. Drugim riječima, želi iskoristiti priliku da izvrši pritisak na Trojku, kako bi se promijenio način izbora članova Predsjedništva BiH. Najgore u svemu je što iz Trojke poručuju da 'moraju naći način da izmijenimo Izborni zakon da bismo omogućili potpunu ravnopravnost Hrvata u Federaciji'. Kao da Schmidt nije rekao da je presuda Ljubić provedena. Vrlo opasne najave", tvrdi Imamović.
Kraj Komšićeve iluzije
Imamović smo pitali da dodatno obrazloži svoj nedavno iznesen stav da sastanak Željka Komšića i Christiana Schmidta predstavlja kraj iluzije da probosanska politika može bez saradnje sa strancima, koju je pothranjivao i sam DF.
"Komšić je povukao taktički racionalan potez. U trenutku kada iz Trojke dolaze najave da su spremni sa HDZ-om mijenjati Izborni zakon, čak i u 'netehničkim aspektima', on je pozvao da OHR nametne samo tehničke izmjene. Korisno i za OHR i za Komšića", rekao je Imamović.
S druge strane smatra da je Komšiću ostao gorak ukus u ustima nakon toga jer je morao sjesti sa Schmidtom uprkos svemu što je OHR uradio za HDZ.
"Pa čak i nakon što je visoki predstavnik, u jednom intervjuu, kazao da se Dejton neće moći korjenito mijenjati presudama iz Strazbura, što je odavno i američka pozicija. Iz DF-a su bacali samo drvlje i kamenje na Schmidta dosad, a sada Komšić pokazuje volju da sarađuje s njime, sve da bi spriječio 'netehničke izmjene'. To je, jednostavno, politika. Cilj opravdava sredstvo. Sve dok se stranci pitaju, a pitaju su jer su snažni, treba s njima i sarađivati. Opirati se lošim potezima stranaca, ne znači biti protiv stranaca uvijek i u svemu. Sličan kurs je zauzeo i Bakir Izetbegović, kada je na Kongresu SDA, kazao da će 'bez suvišnih emocija' u periodu koji slijedi nastojati popraviti odnose s Amerikancima", rekao je Imamović.
Dodao je kako misli da će Amerikanci biti otvoreniji prema SDA-u i DF-u jedino ako Trojka postane nepodnošljivo nepopularna, ili ako joj EU, uprkos svemu, ne omogući otvaranje pregovora.
"Rano je još za relaksaciju odnosa između Amerikanaca i SDA, ali ona je realna perspektiva", smatra Imamović.
Dodik i prijetnje secesijom
Na pitanje ima li predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik snagu da implementira potencijalnu odluku o nezavisnosti entiteta Imamović je rekao da nema.
"SDS se još u ljeto 1991. godine počeo spremati. U trenutku, kada je proglašena secesija Republike Srpske, 9. januara 1992. iza tog papira stoji 100.000 vojnika JNA, te mnoštvo policijskih i paravojnih snaga po opštinama spremnih da na silu provedu odluke Skupštine srpskog naroda", rekao je Imamović.
Ističe da se svaki pravni akt temelji na potencijalnoj prinudi.
"Ako kažete da ga nećete poštovati, doći će neka viša sila i fizički vas prinuditi da ga poštujete. Zakon iza kojeg ne stoji takva sila nije zakon. Secesija, koja bi bila samo na papiru, nije secesija. To bi bila više neka vrsta socijalne konfuzije.Secesija bi uključivala fizičko protjerivanje pripadnika Oružanih snaga, SIPA-e, Granične policije, koji ne bi prihvatili odluku NSRS jer je nelegalna. Nadalje, policija RS-a bi morala stati na svih 1.200 kilometara međuentitetske linije i zaustaviti ostatak Oružanih snaga BiH da priteknu u pomoć napadnutim vojnicima, policajcima, itd", smatra Imamović.
Dodaje da nakon što se "JNA povukla" sredinom maja 1992. godine, Karadžić je na raspolaganju i dalje imao 80.000 vojnika, i osam do deset puta više artiljerije.
"Dodik trenutno ima 5.500 policajaca i 3.000 hiljade srpskih vojnika u Oružanim snagama. Ukupno 8.500 ljudi. To je duplo manje od onog što je imao Sarajevsko-romanijski korpus. Nije ni čudo što je, nedavno u jednom intervjuu, kazao da bi Republika Srpska, u slučaju sukoba, 'možda pokušala nešto iskontrolisati od svoje teritorije'", objašnjava Imamović.
U tom smislu Imamović prepričava jedan razgovor Slobodana Miloševića i Karadžića iz augusta 1991. godine u kojem su govorili o Milanu Martiću.
"Tokom razgovora Karadžić kaže sljedeće: 'Kad neko izvadi pištolj pred 500 ljudi, svih 500 ljudi strahuje. A kad opuca, onda samo jedan strahuje.' Ako Dodik ima namjere kao Karadžić, njegova snaga je bliža onoj koju je imao Martić. On može s pištoljem držati '500 ljudi u strahu', ali ako ispali prvi metak, onda će samo on strahovati, s dobrim razlogom. Zato svaki put kad prijeti, treba odbacivati njegove prijetnje, uz poziva da učini odmah sve čime prijeti. Najgora opcija je da budemo onih 500 talaca o kojima govori Karadžić, kojima jedan gospodari, sve dok prijeti, a ne ispunjava svoje prijetnje", zaključio je Imamović.
