Povodom rezolucije
198

Zašto je Dodik danas u Srebrenici i zašto očajnički ponavlja priču o "razlazu" koja nema smisla

A. K.
Foto: A. K./Klix.ba
(Foto: A. K./Klix.ba)
Generalna skupština Ujedinjenih nacija u New Yorku danas glasa o rezoluciji o genocidu u Srebrenici. To je bio povod da Milorad Dodik i cijeli politički vrh entiteta RS danas ode u Srebrenicu, odakle će pokušati minimizirati i relativizirati zločin genocida.

Od jutros je u Srebrenici prisutan povećan broj policajaca, oklopnih vozila i specijalaca, pod izgovorom očuvanja sigurnosti. Vlast u RS-u to pravda opravdanim potezom, dok iz perspektive Bošnjaka to može izgledati kao uznemiravanje uoči izglasavanja rezolucije o genocidu.

Politički vrh entiteta RS danas u Srebrenici ima sjednicu vlade, prije toga je u Bratuncu položeno cvijeće na lokalno groblje. Tim povodom obratio se Dodik koji je ponovio ustaljene fraze o "mirnom razlazu", odnosno otcjepljenju. Međutim, Dodik je svejstan da je to iluzija, ali za svoje biračko tijelo uporno ponavlja kako će u narednih30 dana predložiti formiranje komisije koja treba načiniti izvještaj o dešavanjima unazad 30 godina, na osnovu čega će, kako tvrdi Dodik predložiti "mirni razlaz".

Uz već ponovljene fraze o nemogućnosti života u BiH, Dodik time jednostavno pokušava održati na životu svoju promašenu politiku, forsirajući priču kako Srbi nisu genocidan narod, što rezolucija ni ne tvrdi niti se bilo koja država ili narod na taj način kvalifikuju.

No, Dodikovoj politici za opstanak treba pojačavanje nacionalnih tenzija, što i danas u Srebrenici pokušava raditi. Jer zanimljivo je kako se Dodik ranije nije sjetio da održi sjednicu Vlade RS-a u Srebrenici, je rmu očito taj kraj nije posebno zanimljiv. Ali kada mu treba pojačavanje tenzija, onda je tu.

Stoga je priča o bilo kakvim komisijama, mirnim razlazima i otcjepljenjima suvišna i iluzorna i predstavlja samo političku kupovinu vremena jedne promašene politike. Usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici neće nikoga okarakterisati genocidnim, već treba proširiti istinu i raditi na prevenciji i kulturi sjećanja za buduće generacije.