Zašto je u BiH neefikasno preduniverzitetsko obrazovanje, Svjetska banka ima odgovore
Pregled efikasnosti usluga u preduniverzitetskom obrazovanju, finansiran sredsvima Evropske unije, navodi da Bosna i Hercegovina s 4,6 procenata BDP-a troši na obrazovanje više od nekih zemalja u regiji, ali manje od prosjeka EU od 5,1 procenata ili OECD od 5,2 procenata.
"Potrošnja po učeniku u odnosu na BDP je takođe relativno velika u BiH, u poređenju s drugim zemljama. Međutim, postoje primjetne razlike između entiteta i kantona u rashodima po učeniku. S 91 procenat u FBiH i 87 procenata u RS, potrošnja na zaposlene predstavlja velik dio ukupne potrošnje, više od prosjeka EU i OECD zemalja. To ostavlja malo prostora za kapitalne investicije i druge inpute koji bi mogli unaprijediti učenje, uključujući i predškolsko obrazovanje, za kojim u BiH postoji velika potražnja", navodi se u izvještaju.
Jedna trećina na nenastavno osoblje
Navode da na nenastavno osoblje otpada skoro jedna trećina troškova zaposlenih, što ukazuje na veliki dio potrošnje na pomoćni rad u školama, koji ne daje direktan doprinos podučavanju i učenju.
"Nastavnici su ključni resurs, na koji otpada većina potrošnje u sektoru, ipak, postojeće strukture nisu dobro dizajnirane za podržavanje ili unapređenje učinka nastavnika. Nastavnici su plaćeni više od prosjeka u privatnom sektoru, a u nivou s javnim sektorom u BiH, što doprinosi privlačnosti te profesije, međutim plate nisu vezane za učinak, koji se, inače ni ne mjeri. Standardi za plaćanje nastavnika nisu jedinstveni u zemlji, a kriteriji za izbor nastavnika, u nekim slučajevima, uzimaju u obzir i nemeritokratske faktore, kao što je dužina nezaposlenosti", stoji u izvještaju o preduniverzitetskom obrazovanju.
Napominje se kako bi veća podrška za profesionalni razvoj mogla biti značajna polazna osnova za povećanje zadovoljstvo poslom i sveukupno poboljšanje učinka, obzirom na to da je, obuka tokom rada, naročito slaba karika u sistemu.
"Pedagoški zavodi imaju ograničen kapacitet, a obuka nastavnika tokom rada se u velikoj mjeri zasniva na programima koji finansiraju donatori. ICT (informaciono-komunikacione tehnologije) alati za olakšanje i modernizaciju rada nastavnika, bi mogli predstavljati još jednu značajnu osnovu. Efektivnija podrška i upravljanje učiteljima u BiH, bi trebali biti značajni prioriteti sektorske politike u narednom periodu, obzirom da bi to utjecalo, ne samo na efikasnost potrošnje, već i na kvalitet pružanja usluga", navodi se u izvještaju Pregled efikasnosti usluga u preduniverzitetskom obrazovanju.
Decentraliziran sistem
Fragmentirana i decentralizirana priroda sistema, kako se navode u izvještaju, dovode do trajnih neefikasnosti i nejednakosti na svim nivoima obrazovanja.
"U BiH, zemlji sa samo 3,3 miliona stanovnika i 422,645 učenika, postoji četrnaest vladinih tijela nadležnih za obrazovanje. Administrativni troškovi takvog sistema nameću ograničenjai pomažu objašnjenju činjenice da se veliki procenat financiranja obrazovanja izdvaja za plate. Nadalje, decentralizacija obrazovanja u BiH rezultira velikom neefikasnošću raspodjele školskih resursa, uz značajne razlike u financiranju po učeniku između entiteta i kantona i između nivoa obrazovanja. Nepostojanje centralnog organa za zakonsko uređenje ili nametanje djelovanja nižih tijela, dovodi do fragmentiranog, nekoordiniranog sistema, a centralni nivo vlasti nema ovlasti za rješavanje pitanja efikasnosti, kvaliteta i pravičnosti u sistemu. Konačno, ne postoje mehanizmi za sistematsko mjerenje ili praćenje kvaliteta obrazovnih inputa, rezultatai ishoda, niti se povratne informacije koriste za proces donošenja odluka", stoji u izvještaju.
Iako na državom i entitetskom nivou postoji zakonski okvir kojim se uređuje prikupljanje i sistematizacija podataka, a većina kantona je usvojila i uskladila svoje zakonodavstvo, obrazovne statistike i podaci su razjedinjeni.
"BHAS objedinjava podatke od entitetskih Zavoda, međutim oni nemaju detaljne podatke na nivou učenika ili nastavnika, koji bi omogućili svrsishodnu analizu. Nadalje, BiH nema sistem ocjenjivanja učenika na nivou države za mjerenje ishoda učenja u cijeloj zemlji, niti redovno učestvuje u međunarodnim ocjenjivanjima učenika. Pored toga, Pedagoški zavodi nemaju kapacitet za pružanje podrške i uređivanje profesionalnog razvoja nastavnika. Stoga, se ograničeni međunarodno uporedivi statistički podaci, adekvatni indikatori i mehanizmi odgovornosti za kvalitet obrazovanja u BiH smatraju značajnom preprekom za donošenje i praćenje konkretnih ciljeva politike u obrazovanju u BiH", navodi se u izvještaju.
U izvještaju se navodi kako su potrebni mehanizmi za povećanje transparentnosti i efikasnosti trošenja resursa u sistemu.
"Ti pravci uključuju, na primjer, prelazak s finansiranja zasnovanog na inputima, na finansiranje prema formuli, uvođenje više mehanizama za ocjenjivanje rada nastavnika i pružanje podrške za profesionalni razvoj nastavnika, te jačanje sistema mjerenja znanja učenika i rada škole. Iako namjera ovog izvještaja nije davanje sveobuhvatne preporuke politike, njegovi nalazi ipak ukazuju na nekoliko različitih pravaca za razmatranje i dalje analize. Ukoliko se ne krene barem u nekoliko od ovih pravca, obrazovni sistem će vjerovatno ostati kakav jeste, što će onemogućiti ostvarivanje potencijala ljudskog kapitala u budućnosti", navedeno je u izvještaju Pregled efikasnosti usluga u preduniverzitetskom obrazovanju.
