Zijad Bećirović: EU danas traži sama sebe, a BiH i druge mrcvari na putu ka članstvu
Šta će za BiH u praksi značiti nova metodologija u procesu pristupanja Evropskoj uniji i kako gledate na ovaj novi pristup u Briselu?
Bez obzira na novi pristup ključno je postojanje političke volje za proširenjem unutar EU. Sada je ta volja poprilično upitna. Važno je da postoje jasna pravila pristupanja. Možda je novi pristup upravo korak ka tome, a to još uvijek ne možemo znati.
Koja je razlika između prijašnje i buduće metodologije za sve zemlje aspirante za članstvo u EU?
Vrlo je teško reći kako će sve to izgledati u praksi da bi se mogle praviti komparacije. Već samo spominjanje da se poglavlja mogu otvarati i zatvarati i ponovno otvarati te vraćati unazad i sankcionirati otvara brojne sumnje u namjere onih koji su donijeli taj novi pristup. Mislim da ovo ipak nije iskren pristup EU prema državama regiona. Tematska poglavlja bit će podijeljena u šest klastera.
Navodi se da, ako zemlje dovoljno pređu na reformske prioritete dogovorene u pregovorima, to bi trebalo da dovede do bliže integracije zemlje sa EU, radu na ubrzanoj integraciji i 'postupnom uvođenju' u pojedinačne politike EU, tržišta EU i programe EU, uz obezbjeđivanje ravnopravnih uslova, sve je to vrlo lepršavo i nedefinirano zapisano. Zaista, EU je u svemu ovome nekredibilna, a zahtijeva kredibilitet od kandidata za članstvo. Nisam uvjeren da EU iskreno želi proširenje.
Da li je nova politika EU po ovom pitanju zapravo svojevrstan pritisak zemalja članica EU koje su skeptične u vezi s proširenjem?
EU stalno izvodi neviđen pritisak na zemlje koje imaju aspiraciju da postanu članice EU. U tome je često prisutno pretjerivanje EU, jer mnoge zemlje EU u ovom trenutku ne ispunjavaju uslove za članstvo koji se traže od država kandidata. Vjerovatno se zemlje članice EU žele ovakvim pristupom opravdati kod domaćih euroskeptičnih javnosti.
Da li bi nova metodologija mogla imati negativne ili pozitivne reperkusije po put BiH ka članstvu u EU i u čemu bi se mogle ogledati?
Jasna pravila mogu biti poticaj za napredak. Kako će to izgledati u praksi teško je reći, jer su tu prisutna četiri principa kredibilitet, predvidivost, dinamičniji pristup i snažnije političko upravljanje procesom, koja se mogu vrlo rastezljivo tumačiti i svako za svoje potrebe. Bosna i Hercegovina s postojećom konstelacijom političkih odnosa ne može očekivati napredak ni po starom ni po novom pristupu. BiH je izvan svih ovovremenskih procesa zahvaljujući svojim političkim strukturama.
Nedavno je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik kazao da bi se BiH mogla umoriti od puta ka EU s obzirom na brojne kriterije te da je našoj zemlji potreban podstrek iz Brisela za brže kretanje ka članstvu. Slažete li se s tom konstatacijom?
Mislim da je Bosna i Hercegovina već umorna, kao i ostale države regije. Ponekad se postavlja i smisao članstva koje je posljedica mrcvarenje Bosne i Hercegovine i drugih država. Kako su recimo Bugarska, Rumunija pa i Hrvatska postale članice EU? Odluka o nastavku proširenja je, ponavljam, politička. U ovom slučaju neophodan je poticaj iz Bosne i Hercegovine, posebno od onih koji se izgovaraju na zvanični Brisel.
Gdje je EU danas, nakon Brexita i uoči brojnih izazova na Starom kontinentu, ali u cijelom svijetu? Ima li svijetlu budućnost ili bi mogla biti sumorna?
EU traži sama sebe, dakle unutar same EU koja je u dubokoj suštinskoj krizi. U svjetskim okvirima nije se pozicionirala kao važan subjekt u međunarodnim odnosima. Sve zavisi kako će se EU odazvati na izazove koji su pred njom. Odnos prema proširenju bit će najvidljiviji na primjeru odnosa EU prema Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, da li će na narednom vrhu EU biti dodijeljen datum za početak pregovora sa EU. Ukoliko eventualno toga ne bude, ne vidim poseban smisao učešća u toj igri EU.
