Život mostarske porodice kao krimi roman: Potraga za otetim bratom traje već 35 godina
Od tada su prošle tri i po decenije, napisano je stotine tekstova, televizijskih i radijskih priloga, ali sudbina malog plavog dječaka, kojem se tog kišnog decembarskog utorka izgubio svaki trag, ostala je potpuna misterija.
"Mogla bih pričati tri dana i tri noći, a da ne ispričam ni pola onog što znam i šta se od tada desilo", priča nam Darkova četiri godine mlađa sestra dok šetamo Bakijinom Lukom, Rudarskom ulicom, istim onim mjestom, na rubu grada, gdje je Darko vozio svoj bicikl tog utorka 1982. godine.
"Roditelji su bili na poslu pa su Darka čuvali djed i baka. Ulica je tada bila drugačija, bilo je mnogo manje objekata i automobila nego danas. Igrao se sa drugom djecom ispred kuće, vozio bicikl, naglo je počela kiša, djeca su se razbježala svojim kućama, a Darko je nestao, tada i evo do sada", priča nam potresnu priču Darjana.
Minut nepažnje je bio dovoljan
Baka, koja je na koji minut ranije ušla u kuću, izašla je da ga potraži, ali njega nigdje nije bilo. Obavijestila je roditelje, a oni kad su došli, na kraju ulice, malo prema Neretvi, našli su odbačen Darkov bicikl.
"To mjesto je takvo da dvogodišnje dijete nije moglo otići dalje i upasti u rijeku. Obaviještena je policija, ali je ona morala nelogično čekati 24 sata od tada da proglasi njegov nestanak i 36 sati da blokira granice", govori nam naša sagovornica.
Bila su to vremena kad se mnogo pričalo o otmicama djece na ovim prostorima i njihovoj prodaji na zapadu, najviše u Italiji. Brzo su eliminirani ostali scenariji koji su nametani, od onog da se utopio, jer je Neretva dosta blizu, ili da ga je neko udario automobilom pa uklonio tjelo. Ostala je teorija, koja drži vodu i do dana današnjeg, da je Darko ukraden.
Policija od starta na pogrešnom tragu
"Tadašnja policija je ignorisala sve apele naših roditelja, toliko da kad je mama nakon mjesec ili dva otišla na policiju da pita imaju li kakvih informacija, oni su mislili da je došla da prizna kako je ona nešto uradila djetetu. Roditelji su dosta dugo bili praćeni, jer je policija bila uvjerena da je nešto posve drugo", priča nam Darjana događaje prije svog rođenja.
Bračni par Dragan i Zdenka Stančević narednih desetak godina probali su na razne načine dokučiti sudbinu nestalog sina, provjeravali su stotine tragova, išli čak i do vidovnjaka... Rat je prekinuo cijelu priču, država se mijenjala, ljudi su ginuli, a vrijeme prolazilo. Darko je negdje drugo, ko zna koliko daleko, živio svoj život, nesvjestan vlastitih korijena.
Pije sedam ili osam godina, kad je Darjana krenula u svoju bitku da pronađe nikad viđenog brata, iznenada se pojavio trag. Očev prijatelj slučajno je na ulici jednog talijanskog grada sreo mladića koji neodoljivo podsjeća na Darkova oca i nada je dosegla nebo.
Put u Italiju
"Kad smo mama i ja željele krenuti u Italiju, došle smo u policiju da uzmemo njegov dosje, da imamo zvanične papire o Darkovom slučaju, da možemo eventualno u Italiji potvrditi zašto smo tu, ali naša policija nije imala ništa", ogorčena je Darjana dok se prisjeća kako su tada Darkov nestanak morale ponovo prijaviti, kao da je tek tada nestao.
"Nakon nekog vremena dobili smo informaciju da je slučaj zastario. Nema tih vrata koja nisam obišla, od komesara do ministra, ali ništa", kaže Darjana, ali ipak, trebalo je u Italiju na provjeru velikog traga.
Darjana se prisjeća tih talijanskih dana, tvornice u kojoj je "navodni Darko" radio, nije mu se smjela obraćati, jer nije bila potpuno sigurna da je on zaista taj.
"Mi nismo znali ko je on, izlazile su kolone ljudi, ali kad je izašao taj momak, mama je odmah rekla, to je on. Stvarno je podsjećao na tatu, konstrukcija tijela, hod, izgled, a detektivi koje smo angažovali su našli dosta detalja koji su navodili na to da je misteriozni mladić iz tvornice baš naš Darko", govori naša sagovornica uz duboki uzdah.
Otkazao ugovoreni susret večer prije polaska
Dotični nije bio usvajan, saznanja su do kojih je došla porodica Stančević, njegovi "papiri" nisu bili sporni, tako da se ništa nije moglo poduzeti, a pošto je bio stariji od 27 godina nije se moglo naložiti obavezno vještačenje DNK, morao bi to sam naložiti.
"On to nažalost nije htio, ja sam stupila naravno u kontakt s njim, da li se bojao, da li mu je neko prijetio ili je nešto treće, ne znam. Pozvao me kasnije da dođem ponovo u Italiju, da se nađemo, da razgovaramo, ali je večer prije nego što je trebalo da krenem, poslao poruku da je razgovarao sa svojim advokatom koji mu je rekao da se ne smije naći sa mnom, ni sad, niti ikad u životu. To je bio njegov posljednji mail koji je poslao", neutješna je sestra.
Priča o potrazi za Darkom stara je 35 godina, nada je živa i dalje, zasniva se na ljubavi, vjeri i želji da dobro pobijedi zlo. Bio je neki češki vidovnjak koji je još prije tridesetak godina prorekao da će trebati čekati mnogo, ali da će se porodica Stančević jednom ponovo okupiti.
Nebriga ili nemoć policije
Nada živi i u spoznaji da svaki čovjek pa i potencijalni, talijanski Darko, ima bar gram radoznalosti da ispita stvarne korijene, ljude i mjesto odakle potječe, da se vrati u svoj Mostar, na Rudnik, u Bakijinu Luku, na mjesto gdje je posljednji put u Mostaru vozio bicikl, bez obzira na to što se toga ne može ni sjećati.
"Sve ovo vrijeme najbolnije su reakcije policije ta nebriga i nedostatak želje da se pomogne i učini milimetar za rješenje slučaja. Kad me vide odmah im se smrači pred očima, ali ja znam da smo sve rezultate do sada postigli sami i više s te strane ne očekujem ni milimetar pomoći", govori nam Darjana.
I dalje pokušava kontaktirati misterioznog mladića iz Italije, Darjana istražuje i mračni dio, one snage koje su otele Darka, zna se pojaviti i neki ohrabreni svjedok događaja iz 1982. koji upre prstom u počinioce, ali policija nažalost sve ignoriše, tragaju na sto strana, koriste društvene mreže, jednom će doći do onoga kojeg traže.
Tajanstveni počinilac
Šetajući s Darjanom suncem obasjanom ulicom pored Neretve, naseljem koje danas, 35 godina kasnije, izgleda posve drugačije nego u vrijeme kad je Darko njime vozio svoj mali bicikl, povukli smo tezu da je osoba ili više njih, koji je učinio taj gnusni zločin sada vjerovatno u poznim životnim godinama, a možda čak nije ni živ.
"Živ je i znam ko je, bar jedan od njih. Živ je, živi u ovom gradu, ali ti zbog svoje vlastite sigurnosti ne smijem reći ko je. Ni tada mu policija nije mogla ništa, a ne može evo ni danas", kazala je Darjana zagonetno na kraju.
