Zločinci su na današnji dan u Višegradu zapalili 72 žive osobe, najmlađa žrtva imala dva dana

Zarobljenim je rečeno da Srbe iz Kladnja planiraju naseliti u selo Koritnik. Tako je jedan od srpskih vojnika rekao jednom od preživjelih svjedoka: "Ovo je etničko čišćenje i vi morate odavde ići".

Većina žrtava su bili Bošnjaci iz sela Koritnik. Neke od žena su izvedene i silovane prije nego što su ih vratili u kuću a svima koji su zarobljeni oduzeta je sva vrijedna imovina.

Kada su sve utjerali u prostoriju, zločinci su zatvorili glavna vrata, da bi nakon pola sata u prostoriju bacili eksplozivnu napravu. Ljudi su živi spaljeni, a u one koji su pokušavali pobjeći kroz neki od dva prozora, zločinci su pucali, te su svi, osim osam osoba, živi izgorjeli ili strijeljani prilikom pokušaja spašavanja iz žive lomače. Najmlađa žrtva žive lomače bila je beba od dva dana, koja ni ime nije dobila

Prilikom suđenja u Hagu utvrđeno je da je Milan Lukić direktno učestvovao u premještanju žrtava u kuću Adema Omeragića u Pionirskoj ulici, da je on taj koji je zatvorio vrata, stavio zapaljivu napravu u prostoriju i tako zapalio kuću, kao i da je pucao u prozore kuće. U živoj lomači u Pionirskoj ulici najviše je stradalo žrtava sa prezimenom Kurspahić, čak njih 39, svi iz sela Koritnik.

"U cijelom predugačkom i prežalosnom historijatu ljudske bijede i nečovječnosti čovjeka prema čovjeku, paljevine u Pionirskoj ulici i na Bikavcu moraju zauzeti visoko mjesto. Pred kraj XX. vijeka, obilježenog ratovima i krvoprolićima gigantskih razmjera, ovi stravični događaji usijecaju se u pamćenje zbog naročite okrutnosti koja je potrebna za napad putem paljevine, zbog očiglednog predumišljaja i kalkuliranosti koji su mu svojstveni, i zbog gole bezosjećajnosti, monstruoznosti i brutalnosti utjerivanja i blokiranja žrtava u dvije kuće pretvorene u klopke, čime su one učinjene bespomoćnim u paklu koji je uslijedio, kao i zbog stepena bola i patnje nanijete žrtvama koje su žive spaljene", stoji u presudi Haškog tribunala.