Žrtve torture i dalje čekaju pravdu u BiH: Njihova rehabilitacija nije završena ni tri decenije nakon agresije
Sve žrtve ratne torture se nalaze među nama, protok vremena od početka agresorskih napada do danas uvećao je pretrpljene posljedice, a odgovor društva nije onakav kakvim bi trebao biti.
Adila Suljević iz Brčkog tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu dio svog života provela je u logoru, a nakon svih preživljenih šestomjesečnih tortura došla je na slobodnu teritoriju.
O onome što je preživjela, danas otvoreno priča, kao predsjednica Udruženja za pomoć preživjelim žrtvama seksualnog nasilja Suze iz Brčkog, ističući da nije zadovoljna odnosom države prema žrtvama rata.
"Puno smo očekivali od institucija i zajednica. Međutim, veoma smo razočarani. Najviše nas boli to kada čujemo od pojedinaca kako nas ne doživjavaju. Puno toga još treba da se učini za civilne žrtve rata. Treba upotpuniti doneseni zakon, a potrebne su i naše reparacije", kaže Suljević.
Isto mišljenje dijeli i Suada Selimović iz Udruženja za jačanje prava žena Anima 2005 iz Zvornika, koja posebnu pažnju usmjerava na žene žrtve rata, a koje su bile u ulozi svjedoka na suđenjima ratnim zločincima.
"Zaštićeni svjedok je zapravo zaštićen isključivo u tome da njegovo ime ne smije biti objavljeno u medijima. Za mene ne postoji zaštita svjedoka ako moje ime znaju optuženi i njegov advokat. Naime, u sudnici je znalo biti deset optuženih i isto toliko advokata, a među njih dolazi majka kojoj su ubili sinove i supruga. Njoj su imali pravo svi postaviti pitanje - od tužioca, sudije, advokata, optuženog. Kakva je to zaštita svjedoka i kakvo je psihološko stanje osobe u takvom ambijentu? Koliko ona može imati tu pomoć na sudu?", pita se Selimović, koja se i lično nalazila u ulozi svjedokinje na nekoliko suđenja.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu završena je prije skoro tri decenije, a i danas se priča o rehabilitaciji, reparaciji i međugeneracijskom suočavanju s prošlošću. Takav slučaj je zabilježen i u razvijenijim evropskim zemljama, poput Njemačke, koja je decenijama radila nadoknadu štete žrtvama.
Zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Duška Jurišić u kontekstu naše zemlje navodi da je najveći dio posla uradio Haški tribunal, ali i Međunarodni sud pravde, koji je ustanovio krivicu, odnosno odgovornost susjedne države Srbije za nesprečavanje i nekažnjavanje genocida na području Srebrenice.
"Nadalje, bez obzira što taj proces sporo traje, činjenica je da domaći sudovi, odnosno sudovi na prostoru bivše Jugoslavije, nastavljuju procesuirati ratne zločine. Ono što se očekuje od države je da usvoji okvirni zakon koji će omogućiti status žrtava i namirenje njihovih prava kao i beneficije. S tim u vezi treba da se uradi nacionalni, odnosno državni program za namirenje štete", naglašava Jurišić.
U proces rehabilitacije žrtava uključeno je i Udruženje Vive žene iz Tuzle, čiji članovi ukazuju na važnost kompenzacije, restitucije različitih oblika zadovoljenja i garancije neponavljanja.
"Jedino ko može dati garanciju neponavljanja jesu zakoni i regulative. Mi kao organizacija u tom smislu doprinosimo kroz programe međugeneracijskog slučavanja s prošlošćom. Crtu bi trebali povući na suočavanju s prošlošću. Trebali bi već konačno razgovarati o tome otvoreno u školskim programima, u javnom diskursu, a ne ponavljati se konstantno", kaže direktorica Udruženja Vive žene Jasna Zečević.
Smatra da je vrijeme s prestankom gledanja države na jednoj strani, a nevladinog sektora na drugoj te da su potrebne sinhronizovane akcije na rješavanju ovog problema.
"Mislim da smo i mi država, dio države, dio sistema i ovi ljudi su dio države, građani ove zemlje. Tako da je krajnje vrijeme da država počne raditi zajedno s nevladnim organizacijama. Mi svoj dio prosla radimo i prikazujemo dijelove u kojima smo uspješni, ali država treba konačno da prizna i prepozna žrtve torture i da se na taj način počne ozdravljenje. Kasnimo, 30 godine je puno", naglašava Zečević.
O svemu ovome se u Tuzli govorilo tokom dvodnevne konferencije pod nazivom "Rehabilitacija, reparacija i međugeneracijsko suočavanje s prošlošću", koja je organizirana u cilju poticanja dijaloga o važnosti suočavanja s prošlošću, podršci žrtvama te promicanja međugeneracijske solidarnosti i reparacije.
Konaković: Ako SNSD ponovo počne s blokadama, logično je da se neke stvari promijene
Kupujemo mahom glomazne automobile, ali postoje modeli za preporuku ispod "četiri metra"
