Zumra i Nesiba u kabur spuštaju oca Ibrahima: Dan kada duša postaje spokojnija
Članovi njegove porodice nedavno su dali saglasnost te će Salkić danas pronaći vječni smiraj u Memorijalnom centru u Potočarima.
Jula 1995. godine sjeća se njegova kćerka Zumra, koja je sa ostalim članovima porodice morala napustiti svoje ognjište.
"Četnici su nam popalili kuće, a s obzirom da smo mislili da ćemo svi poginuti, podijelili smo se u dvije grupe pa na kraju ko ostane živ. Moja sestra i ja smo šumama krenuli prema Tuzli, dok su snaha, moj otac i brat krenuli prema Cerskoj", priča nam Zumra, navodeći da su joj četnici brata od 20 godina ubili u rovu.
Ističe da je otac Ibrahim ubijen u Potočarima 11. jula 1995., a ove godine počinje osjećati spokoj jer je barem njegov dio tijela pronađen.
"Tužna sam jer ga kopam, a s druge strane sam na neki način sretna jer znam gdje se nalazi te mogu doći svake godine i proučiti fatihu njemu, ali i svim ostalim žrtvama genocida", navodi Zumra.
Oca pamti kao veoma mirnog čovjeka, koji je imao osmero djece.
"Radio je, bio je pošten, a nikada nije imao namjeru da nekoga prevari. Nikoga nije znao mrziti, nije bio zavidan…", nadovezuje se naša sagovornica.
Zumra je svoj život nastavila u Švicarskoj, a prisjećajući se ratnog perioda, kaže da je iz Podrinja do Tuzle stigla šumskim predjelima.
"Tri dana i tri noći sam putovala šumama, a na leđima sam nosila tada petogodišnjeg sina Amela. Kada sam došla u Tuzlu, konvojima sam prevezena, a na kraju sam spas pronašla u Švicarskoj gdje živim već 23 godine", dodaje Zumra.
Danas se obilježava 29. godišnjica genocida, a u Memorijalnom centru u Potočarima će biti ukopano 14 žrtava čiji su nekompletni posmrtni ostaci pronađeni u nekoj od masovnih grobnica na području Podrinja.
