Zvizdić o Zovkinom predstavljanju Starog mosta: Potrudit ćemo se da svi saznaju istinu
U obrazloženju UNESCO-a, također, se navodi pod kategorijom (vi) sljedeći opis: "Sa renesansom Starog mosta i njegovog okruženja, simbolična snaga i značenje grada Mostara – kao izuzetnog i univerzalnog simbola suživota zajednice različitog kulturnog, etničkog i religijskog porijekla – je učvršćena i ojačana, uz naglasak na neograničenim naporima ljudske solidarnosti za mir i moć saradnje pri suočavanju sa teškim katastrofama."
U službenom obrazloženju o razlozima uvrštavanja na Listu svjetske baštine UNESCO navodi nekoliko stvari: prije svega, povijesni grad Mostar razvio se u 15. i 16. stoljeću kao osmanski pogranični grad i tokom austrougarskog perioda u 19. i 20. stoljeću. Mostar je od davnina poznat po svojim starim turskim kućama i Starom mostu, po kojem je i dobio ime. Područje Starog mosta, sa svojim predosmanskim, istočnoosmanskim, mediteranskim i zapadnoeuropskim arhitektonskim obilježjima, izvanredan je primjer multikulturalnog urbanog naselja.
Arhitektura je ovdje predstavljala simbol tolerancije: zajednički život muslimana, kršćana i židova. Tako je stvorena specifična regionalna arhitektura koja je za sobom ostavila niz jedinstvenih graditeljskih ostvarenja, navodi se.
"Dakle, UNESCO je prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir ono što je suština karaktera Bosne i Hercegovine već stoljećima, a to je njen multietnički, multikulturalni i multikonfesionalni kod. S tim u vezi, Stari most jeste i može biti samo dio kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine kao takve države, a nikako nekih monoetničkih zajednica, administrativno-teritorijalnih jedinica ili drugih država", kaže Zvizdić.
Također, Stari most je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine koji je uvršten na listu nacionalnih spomenika BiH nulte kategorije. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, odnosno dokazanog i presuđenog udruženog zločinačkog poduhvata Stari most je 9. novembra 1993. godine srušen projektilom ispaljenim sa položaja HVO, i to po naredbi zapovjednika Slobodana Praljka. Taj čin je dokumentiran, snimljen i dokazan i u tom smislu nema nikakve dileme u vezi s tim ko je, kada i zašto srušio Stari most. To je najbolje opisao američki historičar umjetnosti Andras Riedlmayer koji čin uništenja Starog mosta naziva "činom ubijanja sjećanja, u kojem se nalaze dokazi o zajedničkoj kulturnoj baštini i mirnom suživotu".
Naravno, što je poznato i domaćoj i međunarodnoj stručnoj javnosti, Stari most je, zahvaljujući ogromnim naporima gradske vlasti u Mostaru na čelu sa tadašnjim gradonačelnikom Safetom Oručevićem, prijateljske pomoći međunarodnih organizacija i svih drugih koji su željeli sačuvati otvoren i multietnički duh Bosne i Hercegovine, obnovljen kao simbol i spomenik kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine.
"Dakle, Stari most nikako ne može biti 'hrvatsko kulturno naslijeđe', kako to pokušava da predstavi gđa. Željana Zovko. Stari most je, ponovimo još jednom kako bi to zapamtili oni koji pokušavaju falsificirati činjenice, kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine, baš onako kako je to precizirao komitet UNESCO i Komisija za nacionalne spomenike BiH, a to znači zajedničko kulturno naslijeđe svih ljudi koji stoljećima žive u Mostaru i Bosni i Hercegovini. I, naravno, potrudićemo se da ovu istinu saznaju svi europarlamentarci, kao što ćemo pokrenuti ideju da se organizuje izložba o Starom mostu, ne samo u EU Parlamentu, nego i u Parlamentima članica EU, kao i u UN", zaključio je Zvizdić.
