Inspirativna životna priča Ivice Kljajića: Došao u Njemačku s 300 maraka, a sada pomaže Balkancima
"Svaki početak je težak i u to sam se najbolje uvjerio u svom životu. Nekoliko puta sam kretao iz početka, ali sada sam ostvario dio svojih snova. Ponosan sam na knjigu 'Tvoja integracija' koja je mnogim našim ljudima olakšala početke u Njemačkoj. Knjiga na jedan autentičan način opisuje moj životni put u kojem će se zasigurno mnogi prepoznati, daje jasne smjernice kako se uspješno integrirati u Njemačkoj i kako izbjeći sve one fatalne greške i zamke na tom putu. Da sam imao ovu knjigu prije 22 godine kada sam došao u Njemačku, sve bi mi bilo mnogo lakše. Za sada sam u Njemačkoj sa svojim saradnicima integrirao više od 10.000 ljudi sa prostora bivše Jugoslavije", kaže Kljajić.
Raduje se svakom dolasku u Bosnu i Hercegovinu, koju smatra i svojom domovinom.
"U zemlji mojih predaka sam često, više puta godišnje, odnosno, koliko dopusti vrijeme i brojne obaveze. Trudim se što češće ići tamo i napraviti što jaču poveznicu moje djece sa Balkanom, da kad mene jednog dana ne bude, oni nastave živjeti Bosnu i cijeli Balkan. Taj duh je usađen duboko u meni i nastojim ga prenijeti na svoju djecu. Jedna stvar koja razlikuje Balkanca i Njemca je ta naša balkanska emocija i zbog toga nas Njemci tako vole i cijene, jer se to u ovom brzom ritmu u puno njemačkih slučajeva nažalost izgubilo. Moja porodica je porijeklom iz okoline Bosanskog Broda i redovno obilazim rodni kraj i smatram se Bosancem", nastavlja Ivica.
Kljajić je kao beba preživio pravu dramu. Par mjeseci nakon rođenja bio je klinički mrtav. Doktori su mu davali samo 8 posto šanse da će preživjeti.
"Imao sam veliku sreću. Doktor koji mi je tada spasio život operacijom, cijenjeni dr. Bujas, rekao je mojoj majci da me želi usvojiti, jer je uvjeren da ću postati jedna fascinantna osoba i da želi iz prvog reda pratiti moj životni put, što je za majku bilo nezamislivo. Od malih nogu sam pokazao šta znači biti pravi borac, što se do danas nije promijenilo. U Slavonskom Brodu sam završio osnovnu i srednju školu te sam se u jesen 2000. godine uputio na svoj gastarbajterski put u Njemačku", govori Kljajić.
Kako kaže, do kraja života neće zaboraviti prvi dolazak u Njemačku.
"U Njemačku sam se, kao i mnogi naši ljudi, zaputio sa 300 njemačkih maraka u džepu, jednim koferom u ruci i vizijom u glavi o boljem životu preko granice. Sa pomoćnim njegovateljskim poslovima u staračkom domu sam počeo 2001. godine i tamo sam se zadržao do 2013. godine. Taj posao sam radio sa ogromnom ljubavlju i rado sam pomagao drugima, ali uvijek sam imao osjećaj da nešto nedostaje. Nije bilo te vlastite ispunjenosti i sreće. Imao sam osjećaj da radim za ciljeve drugih, a ne za vlastite i ciljeve svojih najbližih. Želja da ostavim trag iza sebe, kada me jednog dana ne bude bilo, je bila zapravo vatra koja je u meni polako tinjala i zapalila se onog trenutka kada sam preko noći zbog viška radnika u firmi dobio otkaz i završio na ulici. Taj traumatičan događaj i osjećaj bezvrijednosti je zapravo zapalio plamen u meni da nešto moram promijeniti u životu i uzeti konce u svoje ruke", prisjeća se autor knjige "Tvoja integracija".
I pored velikog izazova vjerovao je u sebe i da će uspjeti napraviti bolju budućnost za sebe i svoju porodicu.
"Odlučili smo da se školujem na fakultetu u inostranstvu i da to sve sami finansiramo. Stavili smo sve na jednu kartu i bez plana B zaputili se u tad vrlo riskantan izazov koji se na kraju isplatio. Četiri godine poslije uspješno sam završio fakultet i počeo raditi na poziciji medicinskog informatičara. IT posao sam radio narednih šest godina, do 2019. godine. Međutim, ta pozicija nije ugasila moju glad za uspjehom i znanjem. Početkom 2019. godine, kada je pola ljudi u tadašnjoj firmi dobilo otkaz i moj posao opet 'visio o koncu', doživio sam novu životnu prekretnicu. Odlučujem preuzeti kontrolu nad svojim životom i počinjem sam kreirati svoju budućnost. Samoinicijativno dajem otkaz u firmi i krećem sasvim novim finansijskim putem. Prijatelji i porodica su taj potez smatrali prerizičnim, glupim i nisu mogli shvatiti da dajem otkaz na poziciji za koju sam studirao četiri godine, poziciju koja je zaista bila dobro plaćena, a pritom imam dvoje male djece i veliki kredit za kuću koji sam trebao još puno godina otplaćivati", kaže Ivica.
Prije nove odluke ispitivao je sve što je do tada radio i gradio, a njegova želja je bila veća od straha.
"Bila je jača od svih tih glasova koji su mi govorili: 'Ostani gdje jesi.' Skupio sam hrabrosti, izašao iz svoje zone komfora koju sam gradio čitav život, sam bez ikakvih poznanstava i roditelja iza sebe. Bez sigurne poleđine početkom 2019. godine totalno sam promijenio poslovni smjer i započeo karijeru u DVAG-u, najvećoj i najznačajnijoj finansijskoj kompaniji u Evropi u kojoj sam pronašao svoju poslovnu porodicu i napokon dobio onaj osjećaj pripadnosti i sigurnosti. Vrlo brzo, dvije godine poslije, nižem uspjehe i postajem radnik godine i drugi najbolji coach godine i na toj poziciji nosim titulu najboljeg dvije godine zaredom. Tu nisam stao i sada sam na najboljem putu da sa svojim saradnicima, koji su najveći razlog našeg uspeha, postanem šef regionalne direkcije", kaže Kljajić.
Ivicu za Sarajevo vežu lijepe uspomene i zbog toga je odlučio u njemu dočekati novogodišnje praznike.
"Nigdje nema raje kao u Sarajevu. Taj osjećaj dobrodošlice i gostoprimstvo po kojem je šeher poznat širom svijeta je nešto nevjerovatno. U Sarajevo stižem krajem decembra i ostajem šest-sedam dana. Ulazak u 2024. godinu dočekat ću uz pjesme Halida Bešlića. Čast mi je što sam nedavno imao priliku da ga upoznam na velikom koncertu u Minhenu. Ni snijeg ni veliko nevrijeme nisu spriječili Balkance da napune veliku dvoranu i da se svi lijepo družimo i pjevamo. Nama je potrebno vrlo malo da bi bili sretni", ističe na kraju Ivica.
