Svi su vjerovali da će BiH 2014. ući u EU, a danas je "pusti otok" Balkana

Prema Terziću problem je u jednoj apsolutnoj nezainteresiranosti svih političara u BiH.

"Mislim da su ključni bili nezainteresiranost i neznanje bošnjačkih političara, neshvatanje koliko za BiH i naš narod znači proces evropskih integracija. Rješenje je da se prestanemo baviti nebitnim stvarima. A ne postoji bitnija stvar za vlade, političare, parlamente na svim nivoima u BiH od ispunjavanja uvjeta EU", kazao je Terzić koji je danas na čelu jedne građevinske kompanije.

Jelko Kacin, izvjestilac Evropskog parlamenta za Zapadni Balkan tvrdi da se o BiH u EU danas govori kao o izazovu, zahtjevnom projektu "gdje EU ne može da nađe mehanizme kako bi ovih sedam veličanstvenih ubijedila da preuzmu odgovornost za svoju vlastitu sudbinu".

"A prije svega za sudbinu ekonomije te nesretne BiH koja je skroz fragmentirana kroz oba entiteta", kazao je Kacin, dodajući kako BiH ne može napraviti iskorak ka svojoj budućnosti.

BiH je, tvrdi on, u famoznom slučaju Sejdić-Finci trebala pokazati svoju zrelost, a njeni lideri su, baš suprotno, pokazali očitu nezrelost. Evropa to, dodao je, ne može da razumije jer bi u svakoj drugoj zemlji političari koji se tako ponašaju odavno izgubili povjerenje i došlo bi do političkih promjena. Po njemu, EU je realnost i bh. političari se prema toj opciji moraju ponašati realno.

Analitičar i stručnjak za pitanja evropskih integracija Zekerijah Smajić povodom posljednjih događaja uputio je u srijedu otvoreno pismo Evropskoj komisiji i Vijeću Evrope. Dobar poznavatelj prilika u EU ističe kako se ključna pitanja za evropski put BiH moraju vratiti u nadležnost Vijeća Evrope, a kako bi se spriječio potpuni politički kolaps BiH. Suodgovornim za bh. krizu smatra i evropski administraciju.

”Od 2006. godine u Bosni i Hercegovini ne postoji integrativna kritična masa za ozbiljan, dosljedan i odgovoran evropski put. Razlog tome su duboke, nepremostive razlike unutar postojećeg stranačkog establišmenta kada je riječ o poimanju države, egoizam političkih lidera, te kriminal i korupcija kao jedina zajednička nit i motiv za bavljenje politikom u BiH. Takva “državna politika” je dovela do toga da se o BiH u Briselu, sve češće i na sve više adresa, govori kao o definitivno propalom projektu”, napisao je Smajić.

Dodik - politički luzer

Na pitanje da li se zaostajanje BiH može povezati sa dolaskom lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika na vlast 2006. godine, Jelko Kacin naglašava kako ne želi "promovirati političke luzere".

"Jedan dio političkog prostora je svoju budućnost gradio na urušavanju BiH, na alarmiranju da je samo koji minut ili dan kad će se BiH raspasti. Te opcije su izgubile svu kredibilnost ne samo u EU nego i unutar BiH. Zato nije dovoljno samo ustanoviti da se BiH neće raspasti, treba napraviti sve kako bi BiH ponovno udahnula punim političkim plućima i odgovorila na sasvim relevantna i normalna očekivanja građana za bolju socijalnu budućnost unutar BiH, kao i na pitanje šta će odraditi za što je moguće bržu integraciju BiH u EU. Treće, svima, ipak, treba biti jasno da bez ekonomije nijedna zemlja ne može preživjeti i da treba donijeti operativne mjere koje će oživjeti ekonomiju BiH", upozorio je Kacin.

Lideri iza žice

I Smajić se slaže da zastoj evropskog puta BiH koincidira s ponovnim dolaskom Dodika na političku scenu, jer je on nametnuo tempo podržavljena entiteta i razvlašćivanja države, a "u čemu su mu izdašno pomagali i pomažu svi ostali nacionalni lideri pozicije i opozicije".

"Istinska evropeizacija nikome iz političkog establišmenta nastalog tokom i nakon rata - funkcionalna država, pravni red i zakonitost u zemlji - ne odgovaraju. U sistemu vladavine prava svi, ili većina onih koji su obavljali ključne funkcije u vlastitom, a ne državnom interesu, morali bi se naći s druge strane bodljikave žice. Primjer Sanadera nije jedini, on je samo transparentna ilustracija", naglasio je Smajić u izjavi za AA.

Zastupnik u Evropskom parlamentu i bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske Tonino Picula rekao je da žali jer je status BiH očekivano ostao nepromijenjen i poslije ovosedmičnog sastanaka ministara vanjskih poslova EU.

"Posve je jasno da je riječ o jednoj hroničnoj blokadi zbog konkretne unutrašnjopolitičke pat situacije. Nije riječ o stagnaciji, ovdje je riječ o nazadovanju BiH. Jer, BiH ima hiljadu kilometara granice s EU prema Hrvatskoj. Na jugoistočnom djelu je Crna Gora koja, evo, otvara ozbiljna poglavlja u pregovorima s EU. Imaju plan da se do 2020. sve ispregovara. Sada je tu jedna Srbija koja počinje pregovore koji će trajati duži niz godina, ali pregovori će završiti i Srbija će bit članica EU. Pitanje je što će biti sa BiH. Svi koji žele njen evropski put tu zastaju, jer odgovor mora doći iz same zemlje. Kod konačnog dokaza da bh. politika ne može da savlada taj domaći rad, građani će morati poduzeti korake na idućim izborima", ukazao je Picula.

Picula: Amerika pokazuje volju da intervenira u BiH

On kaže da se upravo vratio iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) gdje je u dva navrata razgovarao sa zvaničnicima u Pentagonu i State Departmentu. Da li Amerika ima rješenje za BiH?

"Amerika pokazuje jednu vrstu volje, želje da se ozbiljnije uključi u politička zbivanja na evropskom kontinentu. Naravno, izbjegava paternalizam, ali i u jednom dokumentu govori o renesensi transatlanskih odnosa. Moj je dojam da Stade Department bi htio puno više da se bavi evropskim pitanjima. Amerika kada hoće, pokazuje svoje vanjskopolitičke ambicije. Amerika može naći načina da se uključi u otključavanje čvrsto zaključane bh. daytonske brave. Na kraju, oni su je stavili na vrata", naglasio je Picula.

Postavlja se pitanje šta onda Amerika čeka? Prema njegovim riječima, čekali su da istekne ova godina i da vidi dokle EU može sa svojim posredovanjem.

"U State Departmentu će se napraviti sigurnosno-politička procjena koliko šaroliki status kojeg imaju zemlje u okruženju BiH ističu strukturnu slabost Daytona. I vidjet ćemo kako će se završiti kreativni sukob između onih koji zagovaraju daytonsku ortodoksiju i onih koji su svjesni da su daytonska rješenja bila dobra za zaustavljanje rata i prve godine mira, ali da su generirala političku klasu koja je neodvojiva od opće daytonske nefunkconalniosti BiH", zaključio je Picula.