Žive u naselju Vran Potok, oko dva kilometra udaljenom od Goražda i bukvalno su bez igdje ičeg. Kada su saznale za njih nekolicina žena iz Goražda, pokrenula je akciju s namjerom da im pomogne.
"Za novu godinu je fb grupa Klub trudnica i mladih mama Goražde pokrenula je skupljanje sredstava za paketiće djeci socijalno ugroženih koja ne mogu dobiti paketiće. Tako smo organizovale i brojanje i kupnju, a žene iz grupe su redale slučajeve kako je koja za neki znala. Krug je obuhvatio bukvalno cijeli grad od Vran Potoka do Vitkovića. Tako smo upoznale Hubaniće i zbog specifičnosti slučaja, nastavljamo pomagati", kaže Amela Džafović -Kešan.
Akcija je odjeknula, žene, uglavnom majke su energično krenule da pomognu. Amela i ekipa danas su predale porodici Hubanić sve što su prikupili za njih u kratkom periodu.
"Drage mame, sve što je dostavljeno u ovom periodu u robi, kako je dostavljeno nama, tako je isporučeno njima što je argumentovano fotografijama. I imena koja ste napisali, ja nisam dirala - neka djeca vide i znaju. Neko me u porukama pitao o vratima pa ima fotografija gdje se vidi da su postavljena nova vrata. I sve je dostavljeno djeci, od četkica za zube do nutelle.Hvala vam svima, otišli smo prepunim autom i jedva smo izašli, jer na sve kupljeno i donirano, porodica Drakovac - Ćurovac je donirala dodatno ulje, vreću brašna, uglavnom 6, 7 kesa hrane. U doniranom je komplet oprema za školu, slatkiši, hrana i odjeća uključujući ruksake za školu, bojice, lenjire, teke. Sve što sam vidjela i površno popisala (nije bilo vremena) imaju opremu za jedno 3 mjeseca. Naravno za 2, 3 mjeseca smo opet gore. Djevojčica je presretna:) kupila sam joj i parfemč pa mrvica nije znala da ga otvori, uglavnom radost žene i hvala vam", napisala je Amela u grupi.
Za Klix ba je izjavila kako se nada da će ova priča potaknuti i druge na solidarnost jer toliko je ljudi kojima pomoć treba a ne vidimo ih jer žive u bosanskim "zabitima" i malo ko zna o njima.
"Dvojica starijih idu u školu. Najstariji ima problem s rastom i na redovitoj je dijeti uz terapiju. Injekcije sam sebi ubrizgava. Mala Elmina u godinu kreće u školu. Žive daleko i pješke idu u školu duže od 7 km neosvjetljenim, izrovljenim putem kroz šumu. Kad smo ih posjetile Enisa, Mirvana i ja prije nepuna dva mjeseca nisu imali vrata na kući, a u međuvremenu su dobili nova vrata. Gladni nisu jer otac je golemi borac i prehranjuje ih obradjivanjem zemlje koju imaju. Sve ostalo nemaju. Poslije fotografije vrata, neko im je donirao vrata. I to nas tjera dalje. Bezgranična solidarnost među nama je u ovim situacijama vidljiva i možda je i ovo način da ljudi vide i saznaju. Lično ću biti tu bar tromjesečno dok djevojčica ne poraste. I znam još bar tri žene koje će biti uz mene tu. To ispunjava i daje nadu", kaže Amela Džafović-Kešan.