Priča koja je potresla BiH: Nedeljko, Božana, Branko i Aleksandar uspjeli prevazići veliku tragediju
Božana i Branko svaki dan putuju 15 kilometara do škole, autobusom koji kreće u 6 ujutro i jedini je koji prolazi kroz njihovo selo. Kažu da im ne pada teško ni ustajanje, jer ih u školskim klupama čekaju drugari.
"Imam 13 godina, svaki dan idem u školu, i svaki dan ovdje čistim po dvorištu. Imam puno drugara u školi i lijepo mi je", kaže Branko, učenik sedmog razreda.
Branko i Nedeljko preuzeli su brigu o domaćinstvu. Kažu da uživaju dok brinu o životinjama, ne kriju ni ponos što je uspjeli da odgoje najbolje svinje u selu.
"Imamo kozu, kokoške, cuku, a trebamo sad kupiti i svinje koje ćemo paziti do zime. Branko i ja pripremimo i drva, nakupimo pa cijepamo. Nije nam teško, volimo to da radimo. Sad smo i maline posadili. Srećni smo, imamo skoro sve", priča Nedeljko koji je napustio osnovnu školu da bi brinuo o mlađoj braći i sestri.
Najviše im nedostaje najmlađi brat Aco, koji živi sa stricem i strinom u Beogradu otkako im je majka umrla.
"Nedostaju mi braća i sestra kada nisam tu. Volim da dolazim ovdje", iskreno kaže Aleksandar.
Iako su izgubili oba roditelja, Ilići nisu nezbrinuti, o njima se sa puno pažnje brine stric Milovan i njegova supruga, koje djeca od milošte zovu čiko i nina.
"Nisam mogao dozvoliti da odu u dom. Moja žena to najbolje razumije jer je i ona kao mala ostala sama sa bratom. Ova djeca su naša, nemaju nikoga prečeg od nas, mi smo sada njihovi roditelji. Dobri su, nikad nismo imali nikakvih problema", priča Milovan dok sa ponosom gleda u mališane.
Njega su nadležni organi prepoznali kao najboljeg staratelja i nisu pogriješili. Iako sa porodicom živi u Beogradu, bez razmišljanja je preuzeo brigu o četvoro maloljetne djece.
"Nekoliko dana sam u Beogradu, pa ponovo dođem u Bratunac, moram da vodim računa o njima, zovem ih stalno telefonom, ali najsigurniji sam kad smo zajedno. Dok nisam tu, pazi ih komšinica koja je kuća do nas i žena koja održava kuću i kuha dok ja nisam tu. Za njih imam samo riječi hvale. Trude se da djeca ne osjete moje odsustvo", izjavio je Milovan.
Da djeca svaki dan dođu u toplu i čistu kuću i da ih čeka spremljen ručak brine se gospođa Milanka, koju je odabrao Centar za socijalni rad, u dogovoru sa stricem, kao najpogodniju za svakodnevnu brigu o djeci.
"Nisu probirljivi, vole svu hranu, a što je najvažnije, dobrog su zdravlja. Nisu se ni nakašljali nijednom za ovu godinu dana. Nekad se uplaše pa dođu kod nas, ali ja budem s njima dok ne zaspe i budim ih svako jutru u školu u pola 6. Trudim se koliko mogu da im pomognem" dodaje komšinica Joka Mićić, koja je uvijek tu za djecu i sve njihove želje.
Centar za socijalni rad donio je najbolju odluku o daljem staranju o Ilićima, ali i dalje vode brigu o njima i posjećuju ih.
"Djeca su sada adekvatno smještena i Socijalna služba je odredila ženu koja će brinuti o higijeni dječijeg doma, jer je to bio jedan od najvećih problema dok su djeca živjela sa ocem. Imaju redovna mjesečna primanja, ostvarili su pravo na porodičnu penziju jer ima je otac bio zaposlen u Gradskoj čistoći, kao i pravo na dječiji i socijalni dodatak. Sami su izrazili želju da im stric bude staratelj, a mi smo zaključili da je njihova želja osnovana. Imamo odličnu saradnju sa starateljem i redovno obilazimo djecu", rekao je Čedomir Pavlović, direktor Centra za socijalni rad u Bratuncu.
Ombdusman za djecu Nada Grahovac je rekla da je najvažnije da djeca nisu sama.
"Svima nama se u nekom periodu života desi da izgubimo nekoga do koga nam je stalo. Malim Ilićima se to desilo kada su im roditelji najviše trebali. Građani su i ovaj put pokazali da imaju veliko srce, naročito kada se radi o djeci koja se nađu u teškoj situaciji. U humanitarnoj akciji djeca su dobila kuću, ali što je najvažnije dobili su osjećaj sigurnosti i zaštićenosti koji im je nedostajao", stav je Grahovac, koja u saradnji sa Centrom za socijalni rad Bratunac prati slučaj Ilića.
