Je li Dodik u Beogradu reterirao: Pokušaj izlaska iz političkog ćorsokaka u koji je sam sebe doveo
Na osnovu konferencije za medije stiče se dojam da je Dodik značajno sportskim žargonom rečeno spustio loptu te da traži neku vrstu izlaza iz političke jednosmjerne ulice u koju je doveo sebe pa i sam bosanskohercegovački entitet Republika Srpska. Dodik je kao uvjet svih uvjeta za neku vrstu popuštanja tenzija i deblokadu institucija isključivo spominjao pitanje vlasništva nad zemljištem i šumama. To je pitanje koje se tiče odluka Ustavnog suda BiH prema kojem je titular državne imovine, uključujući šume i poljoprivredno zemljište - država, a ne entitet.
Da je Dodik reterirao vidljivo je iz nekoliko činjenica. Na simboličkom nivou, nakon dugo vremena, Dodik je nakon sastanka upotrebljavao termin Bošnjaci muslimani, dok je već duže vremena koristio isključivo termin muslimani, često dovodeći u pitanje nacionalni identitet i ime Bošnjak.
Dodikovo ponavljanje kako je Catherine Ashton 2011. nakon Dodikove najave referenduma o sudstvu došla u Banju Luku njemu “na noge“ pokazuju da je odluka međunarodne zajednice o potpunoj izolaciji Dodika ispravna i da daje efekte. Dodiku očajno nedostaje neka vrsta međunarodnog faktora za pregovaračkim stolom - najava nekog “struktuiranog dijaloga“ o bilo čemu mogla bi se proglasiti za pobjedu, makar moralnu, te bi to mogao biti izlaz iz ćorsokaka.
U trenutnoj krizi koju je Dodik izazvao i doveo do vrhunca, međunarodna zajednica nije se “upecala“ na Dodikove prijetnje, nije mu ponudila slamku spasa i jedina konstanta u odnosu spram Dodika već dugo je izolacija.
Posebno je značajno ono što je spomenuo predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u kontekstu sankcija. Prema njemu, neka vrsta sankcija su već dogovorene i, prema Vučiću, pitanje je samo načina sprovođenja. Istina, Vučić je rekao da Srbija neće učestvovati u sankcijama niti ih podržava, što je sasvim očekivano i nimalo iznenađujuće.
Vučić je neočekivano govorio i o infrastrukturnom povezivanju BiH i Srbije, odnosno Bošnjaka i Srba, a osim načelne podrške Vučić je ostao suzdržan spram Dodika i njegove politike. Pozivanje na razgovore, mir, povezivanje, saradnju, ne ulazeći u iskrenost takvog poziva, bile su nešto što je očekivano kao Vučićev stil.
No, posebno je zanimljivo da je Vučić javno rekao da je Dodiku prenio poruke iz međunarodne zajednice bez pojašnjavanja kakve su to poruke, ali je očigledno da su to poruke upozorenja. Vučić je posebno bio otvoren vezano za ponovno formiranje Vojske Republike Srpke – iako to nije verbalizirao, Vučić je tu ideju očigledno “ohladio“ rekavši neodređeno kako je Dodiku prenio svoj stav o tome.
Dodik je posebnu pažnju posvetio pokušaju da diskredituje opoziciju u RS-u koja je faktički prvi put odbila da ga slijepo slijedi. I ne samo da je odbila, već je uspjela na tom odbijanju da gradi vlastitu politiku i politički identitet koji je među samim stanovništvom RS-a očigledno prepoznat.
Pitanje Dodikove poruke kako RS nema ništa protiv produženja misije EUFOR-a u BiH može se također tumačiti kao pokušaj očuvanja slike o vlastitoj bitnosti i kao pružena ruka međunarodnoj zajednici. Naime, time se šalje poruka da RS može utjecati da neka od članica Vijeća sigurnosti UN-a, prvenstveno Rusija ili Kina, blokiraju ovakvu odluku. Nastavak misije EUFOR-a je važan za BiH ali je sigurno da je to pitanje o kome odlučuje Vijeće sigurnosti, a teško je vjerovatni da neka od stalnih članica Vijeća sigurnosti sluša Milorada Dodika.
Na kraju, valja primijetiti i da je Dodik nakon niza performansa koji su bili s onu stranu dobrog ukusa, imao javni nastup koji je bio smislen, koncizan i bez bilo kakvog performansa. Iako je za publiku u Beogradu prešutio neke informacije (govoreći o tome kako je Gordana Tadić smijenjena bez ijednog srpskog ili bošnjačkog glasa, “zaboravio“ je spomenuti da je nakon toga novi v.d. glavnog tužitellja izabran isključivo srpski i hrvatskim glasovima) Dodik nije vrijeđao niti nikoga, uključujući i pokojnog bivšeg visokog predstavnika Ashdowna koji je bio česta meta njegovih uvreda.
Ostaje da se vidi kako će na ovaj zaokret reagirati tri faktora. Prvi je, i vjerovatno najbitniji, međunarodna zajednica. Drugi je politička nomenklatura u Sarajevu, prvenstveno SDA i DF, odnosno Bakir Izetbegović i Željko Komšić.
Na kraju, zavisno od daljeg razvoja situacije, moguće je da će se i opozicija u RS-u morati repozicionirati. Dva pitanja također ostaju ključna: da li će, kako i kada biti deblokirane institucije u BiH i da li će Dodik preživjeti još jednu krizu koju je sam izazvao.
