Hrtkovci 24 godine nakon iseljavanja: Presuda Šešelju ne može promijeniti suživot Hrvata, Mađara i Srba

Navodeći da su "program za iseljavanje" uglavnom sprovodili doseljeni Srbi te da se ne smije čitav narod okrivljavati, Kralj je rekao da danas, kada su neke stvari ustanovljene, on smatra da je taj "program iseljenja ili iseljavanja načinjen mnogo prije", odnosno prije nego što je rat i počeo.

Dodao je kako su "oni koji su bili pod pritiskom, dobijali i nož pod vrat i pitanje ’hoćeš se seliti’, policija je tu bila i samo je mirno gledala, jer to je sve već bilo utanačeno".

"Pomalo znam da kažem u šali, ukoliko su tvoji utekli odande, istjeraj i ti moje. To se da povezati. Išli su od kuće do kuće i programirali iseljenje. Kada su kod mene došli, bio sam zaključan i rekao: ’Ja o tome ne znam ništa. Doviđenja i gotovo.’ Nepoznati ljudi su dolazili po kućama. Nije prema svima bio isti pritisak, bilo ga je, ali nije prema svima isti“, naveo je Kralj i dodao da su neki ljudi imenovani, ali da se on lično nije bojao te da bi "možda i on otišao da su recimo pucali po onima koji neće, što se nije dešavalo".

Svuda ima ljudi, ali i neljudi

"Kada je došlo do toga da se naša javnost ustalasala, naš župnik je morao bježati, došli su nepoznati ljudi, navodno radikali, navodno da ga ubiju i on je utekao, i kada mi je posle pripovjedao gdje se sakrio, ja velim, spasili su ga mještani Srbi, dok su pojedini Hrvati radili suprotno", kazao je Kralj i istakao da sve što se dešavalo, "dogodilo se uz pomoć domaćih".

"Svuda ima ljudi, a i neljudi. Recimo neki iz moje ulice, Hrvati, pričali su mi očevici, stao na svoju ćupriju, kada su silne izbjeglice došle u valovima, pa pokazuje određene kuće. Samo se nije sjetio svoju da pokaže“, kazao je Kralj.

Kada je cijeli "program iseljavanja" uzeo maha i kada je javnost bila upoznata sa tim, a na mjesto premijera Srbije došao Milan Panić, srpski iseljenik, kako kaže Kralj, talas iseljenja je zaustavljen te da je uglavnom veliki broj iseljen te 1992. godine, u toku ljeta, dok je 1995. samo par porodica otišlo.

Sjeća se đurđevdanskog mitinga radikala i događaja nakon toga i Mađarica Elizabeta Sabo, koja je prije 87 godina rođena u Hrtkovcima i koji je napuštala samo na kratko, ali ne zbog rata.

"Nije tu bilo nešto, koji su htjeli otići, otišli su, koji su htjeli, ostali su, drugi su došli. Najviše su Hrvati išli, Hrvati su morali otići, od Mađara, neki su otišli. Umjesto Hrvata došli su Srbi, a došli su i prije kada je bio Tito i mi smo se sa njima uklopili kao da smo uvijek bili zajedno.

"Navodeći da joj je jedna snaha Srpkinja, a druga Crnogorka po nacionalnosti, Sabo je rekla da njena porodica nije jedina u kojoj su se različite nacije pomiješale.

"Sa svakim sam dobro, nema tu nikog iz komšiluka da sam se ikada zamjerila imalo. Koliko god sam mogla pomogla sam kada su došli i niko me nikada nije maltretirao. Neka je ko šta, samo da je čovjek. Nema tu nacije", zaključila je Elizabeta Sabo.

Život u Hrtkovcima ide dalje

Govoreći o odnosima između mještana različitih nacionalnosti, Vladimir Kralj zaključuje da bez obzira na sve "život ide dalje" te da je on i u vrijeme rata bio sa svima u dobrim odnosima, pa i sa onima koji su se ponašali ružno, kada je iseljavanje nastupalo.

"Bilo je sukoba kada je bilo istjerivanje, ali nije bilo da su se tukli, da je bilo nešto teško, eventualno prepirke. Ja ne znam za drugo. Život teče normalno, ja lično ne osjećam nikakav strah u vezi bilo čega, nisam se bojao ni kada je bio izgon", dodao je Kralj.

Janez Mitar, Srbin koji je u Hrtkovce doselio iz Hrvatske, kaže kako se danas u selu svi stanovnici dobro slažu i kako među njima nema nikakve napetosti.

"Dapače, bio sam predsjednik Mesne zajednice osam godina i živjeli smo i radili, i živimo i radimo zajedno. U stranke ne ulazim, nisam po tom pitanju opredjeljen, ali što se tiče suživota u selu, on je dobar. Da budala ima na jednoj strani, to je tačno. I na drugoj i na trećoj, svuda, ali nije sav narod takav", rekao je u razgovoru Mitar.

Dodao je da je sada situacija dobra, za razliku od devedesetih godina, kada je, kako kaže, morao da napusti Bjelovar, jer je njegova kuća srušena 10. aprila 1992. godine. Mitar je kazao kako se naselio u Hrtkovcima u "programu zamjene imovine", uz pomoć kuće svoje majke u Belom Manastiru, koju je on sa svoje strane dao.

"Što se tiče međuljudskih odnosa oni su fantastični, ljudi se ovdje uvažavaju i slažu i nema nikakve razlike ko je i šta je i koje je nacionalnosti ili boje kože. Bitno je da je čovjek - čovjek. Sve ostalo je manje važno. A, ovi političari i kojekakve razne stranke, koji žele to da remete u ovom selu, neka se zavuku u mišiju rupu. Mi se ovdje odlično slažemo, nemamo nikakav problem, niti Srbi, Hrvati, niti Mađari. To onaj ko je pošten će da vam kaže, a oni koji žele da naprave neki haos, reći će suprotno od mene", ispričala je Anka Čiča, Hrvatica koja iz Hrtkovaca nije odlazila.

Presuda Šešelju neće promijeniti ništa

Osim što, kako sami kažu, suživot u Hrtkovcima ne zavisi od nacionalnosti mještana, on ne zavisi ni od presude Vojislavu Šešelju pred Haškim tribunalom.

Štaviše, svi sa kojima je razgovarala ekipa novinara nisu pretjerano ni zainteresovani za tu presudu, a istakli su i da ona na njihove živote neće uticati.

"Ja lično se ne plašim ničega, nisam se ni do sada plašio. A šta mu oni mogu, on je na slobodi, ništa. Na koncu konca, ja do tog suda i ne držim ništa. Kada se sve sagleda, samo mogu da kažem, tak' mi je svejedno, neka ga presude kako hoće, on je tu na slobodi, vratiti se ne mora, a život će teći i dalje, kao što je do sada bilo. Ne računam na ništa posebno", kaže nam na kraju razgovora Vladimir Kralj.