Jović: Štiteći interese Dodika i Čovića odnosno Moskve, Hrvatska postaje problem za Amerikance
Jović razmatra geopolitičke odnose najmoćnijih svjetskih sila SAD-a, Rusije i Kine, ambiciju i mogućnost Moskve da zadrži spomenuti status, te nesnalaženje Evropske unije da ojača svoju poziciju. S tim u vezi on se fokusira na pozicioniranje zemalja Balkana, naročito Hrvatske, naspram snage i utjecaja koji Washington, Moskva i Brisel reflektuju na ovom prostoru.
On smatra da je Balkan na marginama svjetskih geopolitičkih odnosa, te u tom smislu citira predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, "u fusnotama".
"Koliko god to Milanovića nerviralo, Hrvatska zaista jeste 'sitan kusur' u ovoj velikoj priči i u tom statusu nije jedina. Pa ipak, u nekom eventualnom budućem sudaru svjetskih sila nijedno područje, pa ni periferija Evrope, ne bi bila nevažna. Da je Evropska unija bila aktivnija i da je više vodila računa o geostrateškim okolnostima, a ne o liberalnim iluzijama iz 1990-ih, već je odavno mogla prisvojiti taj prostor i uključiti ga u Evropsku uniju. Ne bi potanula da je primila još pet (ili šest, ovisno o statusu Kosova) zemalja s ukupno manje od 20 miliona stanovnika. Međutim, time što je ostavila Zapadni Balkan ispred vrata i u trajnoj čekaonici nekog političkog Godoa zvanog 'članstvo u EU', ona je omogućila drugim igračima - Rusiji, Kini, SAD-u, a u novije vrijeme i arapskim zemljama, Izraelu i Velikoj Britaniji da zaigraju pred tim vratima" ističe Jović.
Jović smatra da je SAD djelovao puno više strateški, a manje idealistički, pa su sve balkanske zemlje, osim Bosne i Hercegovine i Srbije, ušle u NATO, bez obzira što ni izbliza nisu bile neke savršene demokratije.
"Bosnu i Hercegovinu je već 1995. godine stavio pod svoju kontrolu, kao što je to učinio i s Kosovom 1999. godine. Ostala je samo Srbija, prema kojoj sad Biden vodi ofanzivnu politiku, koristeći pritom kvalifikaciju genocida za Srebrenicu kao instrument vanjsko-političkog pritiska na nju. Crnogorska parlamentarna deklaracija o genocidu u Srebrenici upozorenje je Beogradu koliko su mu Sjedinjene Američke Države blizu", tvrdi Jović.
Dodaje, da je za Rusiju Zapadni Balkan sveden na dvije zemlje (BiH i Srbija), a ne šest kao za EU, jer ostale zemlje su već u NATO-u i Moskva ništa više ne može učiniti da ih pridobije.
"Rusija podržava sve one koji otežavaju put zapadno-balkanskih zemalja prema NATO-u, pa u tom smislu smatra pozitivnom činjenicom i daljnje blokiranje procesa odlučivanja unutar Bosne i Hercegovine. Dragan Čović, kao i Milorad Dodik su u tom smislu ruski saveznici. Hrvatska vanjska politika morala bi voditi računa o ovim globalnim okolnostima. Hrvatska je nesoporno zapadna zemlja i na nju ne računaju ni Rusija ni Kina".
Naglašava da Hrvatsku vezivanje za politiku Dodika i Čovića u Bosni i Hercegovini, pretvara u problem za Sjedinjene Države, a djelomično i za Evropu.
"Koliko god premijer Plenković nastojao Hrvatsku u potpunosti integrisati u evropske strukture, on ima ministra vanjski poslova koji hrvatsku vanjsku politiku prema Bosni i Hercegovini usmjerava prema željama Mostara, kao da je Hrvatska izvođač radova u vanjskim poslovima HDZ-a BiH. Predsjednik Milanović je išao i korak dalje pa je svojim 'ultimatumom', i to u javnom prostoru, zaprijetio da će blokirati NATO ako on ne udovolji željama Dodika i Čovića po pitanju unutrašnjih odnosa u BiH. Drugim riječima, da će stati na put konsolidovanju euroatlantizma nakon Trumpa, i to zbog jedne fusnote, na sumitu koji uopće nije o BiH. Te je poteze teško razumjeti i nemoguće objasniti bilo kome ko razumije savremenu svjetsku politiku", zaključuje Jović.
U Siriji pogubili gradonačelnika na ulici: Masa se iživljavala nakon likvidacije Assadovog saveznika
