Milan Bandić: Želio bih da Hrvati u Sarajevu imaju isti položaj kao Bošnjaci u Zagrebu

Tu sam od 1974. godine, dakle već skoro 45 godina i osjećam se kao i svaki građanin grada Zagreba. Svi projekti, ulice, trgovi, prometnice, skijališta, mostovi... Sve je to lijepo, ali ono što je moja najveća zaostavština, moj najveći projekt je multietničan, multikonfesionalan Zagreb koji je otvoren i siguran. Osjećam se kao pravi Zagrepčanin koji živi, voli i osjeća ovaj grad i koji je sretan da sa svojim sugrađanima može nešto napraviti. Ništa ja to ne bih uspio bez sugrađana, oni su mi puno pomogli. Zagreb mi je dao sve, a ja Zagrebu nisam vratio ni pola. Ali ima još vremena...

Žalite li što su vam oduzete titule počasnog građanina Sarajeva i Srebrenice? Kako danas gledate na izjavu o trećem entitetu koja je uzrok toga i kajete li se zbog te izjave?

Ja nisam nikada bio bahat, a još manje ću biti danas. Mislim da će se ta nepravda ispraviti. Ja bih parafrazirao jednog mog prijatelja u Sarajevu kada se to dogodilo. Bio sam u Sarajevu, išli smo kod reisa Kavazovića u sjedište i stao je jedan čovjek nasred ulice, upalio sva četiri žmigavca i veli mi: "Bandiću, vas vole Sarajlije. Sram ih bilo šta su vam napravili. Nemojte vi biti tužni, jer oni vas vole. Ali još nešto, vama ne trebaju nagrade, već nagradama treba Bandić". To je odgovor na vaše pitanje. Jasno da to nije dobro, ali mislim da će oni koji su to napravili to i ispraviti uskoro.

Zbog čega vas Sarajlije toliko vole?

Volim i ja Sarajlije. Volim sve ljude. Ja sam hrvatski sin Bosne i Hercegovine, prijatelj sva tri bh. naroda i u svakom kutku BiH osjećam se kao da sam u svojim Grudama, gdje sam se rodio u Donjim Mamićima. Ja sam jednostavno takav čovjek, jednako se osjećam u Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru, Sarajevu, Bihaću i bilo gdje drugo. To je tako jednostavno i to je istina, nema druge osim te.

Kakav je, prema vašem mišljenju, položaj Hrvata u BiH? Jesu li ugroženi i majorizirani?

Svako se mora izboriti za svoju ravnopravnost. Na papiru je BiH zemlja dva entiteta i tri etniteta. U praksi ima problema, jer Dejton je s jedne strane cementirao odnose u BiH, a s druge strane onemogućio bilo kakve promjene koje bi još jače, transparentnije i pravednije potvrdile tu jednakopravnost sva tri konstitutivna naroda u BiH. Hrvati tu uvijek poberu deblji kraj. Tako je bilo i na ovim izborima. To nije dobro, jer minimum poštenja i iskrenosti nalaže da svaki narod izabere sebi predstavnike pa makar izabrao crnog vraga. Nije to dobro dugoročno za BiH i vjerujem da će se dogoditi te ustavne promjene koje će osigurati da svaki narod bira svog predstavnika. To je korak ka većoj ravnopravnosti Hrvata u BiH.

Pobjeda Željka Komšića na posljednjim predsjedničkim izborima u BiH uzrokovala je brojne polemike i negodovanja u Hrvatskoj. Kako to komentarišete i smatrate li da je Komšić legitiman predstavnik Hrvata?

Legitiman predstavnik treba biti legitimniji. Komšić je legitiman po postojećim pravilima, ali bi bilo poštenije, legitimnije i iskrenije da su to Hrvati napravili. Dugoročno će se to pokazati lošim, a trenutno je to sve legitimno. Nema tu problema, osim polemike koliko je to pošteno i iskreno i koliko je to za buduću BiH dobro.

Ima li zvanična politika Hrvatske ispravan pristup prema Bosni i Hercegovini?

Aktuelna vlada u kojoj ja participiram s podrškom bez učešća u izvršnoj vlasti zaista iskreno radi na zaštiti hrvatskog korpusa u BiH. Premijer Plenković, predsjednica pa i moja malenkost koja obnaša 18,5 godina ovu funkciju znamo da hrvatsku politiku u BiH trebaju voditi legitimno izabrani predstavnici hrvatskog naroda u BiH. Ali ustavna je obaveza Republike Hrvatske da brine o Hrvatima van Hrvatske, a posebno u susjednoj i prijateljskoj BiH. Strateški interes Hrvatske, dobri odnosi s BiH, a uvjeren sam da je kod razumnih ljudi u BiH strateški interes predstavnika u BiH dobar ili primjeren odnos s Hrvatskom. To znaju ljudi u Hrvatskoj, to se i demonstrira i provodi ne samo na riječima, već i djelima. Zadovoljan sam odnosom premijera i predsjednice prema hrvatskom biću u BiH.

S druge strane, kakav je položaj Bošnjaka u Zagrebu i Hrvatskoj?

Bez obzira na to što su Hrvati u BiH konstitutivan narod, a Bošnjaci u Hrvatskoj manjina želio bih da u bilo kojem kutku BiH položaj Hrvata bude ni manje ni više nego kao položaj Bošnjaka ovdje. Želio bih da Hrvati u Sarajevu imaju isti položaj kao Bošnjaci u Zagrebu. Vjerujte mi da bi bilo mnogo manje problema, ne samo u Sarajevu nego bilo gdje u BiH, a usudio bih se reći i u bilo kojoj evropskoj metropli. Na primjeru Zagreba kolege iz Evrope, a i iz okruženja i zemalja bivše Jugoslavije mogu učiti kako se živi. Na multietničnost i multikonfesionalnost Zagreba sam ponosan, kao što sam već rekao, to je moj najveći projekt.

Imate dobru saradnju s gradonačelnikom Sarajeva, a održali ste i zajednički sastanak s gradonačelnikom Beograda. Mogu li ova tri grada pokrenuti jedan novi pozitivan val odnosa u regionu?

Glavni gradovi sve više postaju glavna karika u saradnji regije i država, ali bar incijativa treba ići od vrha državne vlasti, premijera i predsjednika pomenutih država. Gradonačelnici mogu samo staviti šlag na tortu tih dobrih odnosa. Ta trilaterala koja se dogodila prije tri mjeseca u Sarajevu je dobra, to je prvi put da smo se našli zajedno i dogovor je bio da se tako nađemo i u Beogradu i Zagrebu. Mislim da je to dobro. Dobro je da se nalazimo. Više iskrenosti, više susreta, više zajedničkih nastupa je dobro za ove prostore gdje se nažalost dogodilo to što se dogodilo prije dvadesetak godina.

Nedavno ste spominjali mogućnost kandidovanja na poziciju predsjednika Hrvatske. Imate li takve ambicije?

Rekao sam da će stranka koja je parlamentarna i najmlađa na hrvatskoj političkoj sceni, a koja trenutno ima 11 zastupnika u Parlamentu, odgovoriti na pitanje svih izbora koji će biti održani u naredne četiri godine. Prvo su europarlamentarni, pa presjednički i onda parlamentarni pa lokalni. Ozbiljna stranka će dati odgovor na svaki nivo tih izbora. Za sada sebe vidim na ovoj poziciji, jer imam 18,5 godina legitimiteta i legaliteta u ovom radu. Za 17 godina sam izašao šest puta na izbore i dobio šesti mandata zaredom, tri puta sa strankom, četvrti put sa strankom protiv mene, peti put bez stranke i šesti put s novom strankom. Sve je rečeno, samo posao. Moje ambicije trenutno su koncentrirane na grad Zagreb i dovršetak gradskih projekata. Fotelje mi ne trebaju, već projekti koji osiguravaju bolji život građana Hrvatske. To mi je jedina trenutna preokupacija.