Regija
49

Ohrid: Radionica za ručnu izradu papira njeguje kinesku tradiciju staru dva milenija

Anadolija
Papir, kao neizostavni predmet u svakodnevnom radu i osnovni materijal u grafičkoj djelatnosti, danas se u velikoj mjeri proizvodi posredstvom različitih modernizovanih mašina. Međutim, ovaj materijal, koji se uglavnom sastoji od vlakna biljnog porijekla, još uvijek se tek u nekoliko radionica u svijetu proizvodi tradicionalnom kineskom metodom – ručno, bez ljepila, punila i pigmenata hemijskog sastava.

Kao podloga za pisanje, papir se, u današnjem obliku, pojavio u Kini još u drugom stoljeću p.n.e., dok se u Evropi počeo proizvoditi znatno kasnije, tek u 12. stoljeću i to u Španiji. Odatle je, u 16. stoljeću, metoda ručne izrade papira preko Venecije i Dubrovnika prenesena u ohridski manastir "Sv. Naum", gdje se papir proizvodio za internu upotrebu i u ograničenim količinama.

Danas, nekoliko stoljeća kasnije, u Ohridu se nalazi Nacionalna radionica "Sv. Kliment Ohridski", koja, njegujući tradiciju drevnog kineskog načina izrade papira, na jedinstven način plijeni pažnju radoznalih turista.

"Radi se na isti princip kojim su se Kinezi služili kada su prvi put proizveli papir, dva stoljeća prije naše ere. Zove se metod osinjeg gnijezda, gdje se vlasi prirodno vezuju u vodi kao što ih ose vezuju u osinjku", započinje razgovor Nino Panevski, koji je od svog oca, vlasnika radionice, naslijedio ovaj stari zanat.

U razgovoru za Anadolu Agency (AA), Panevski pojašnjava kako se za izradu papira ova radionica služi spravom koja funkcioniše okretanjem vodenog točka. Također, koristi se okvir od drveta i metalne mrežice, nekoliko predmeta za cijeđenje odnosno potiskivanje, dok osim vlasi drveta, za proizvodnju papira koriste i pamuk.

"Trenutno je u koritu 60 posto smreke i 40 posto pamuka. Za dekoraciju se može dodati kafa, čaj, drvena piljevina, vlasi kukuruza... Boja je također prirodna, sa ekstraktom od cvijeta. Kroz vodu se provuče sito. Zatim se prenosi na platno. Nakon toga papir je na posebnoj presi, na kojoj se potiskivanjem cijedi voda, a onda se prirodno suši dan do dva", objašnjava Panevski.

Dodaje da se nakon sušenja papir vraća u presu da se ispravi, jer prilikom prirodnog sušenja može doći do stvaranja nabora. Nakon deset sati, dobije se gotov papir, kojim se mogu praviti kese za pakovanje, koverte i štampati knjige.

Ističe da se obično koriste tvrda drva poput oraha, hrasta, trešnje i kestena, čije se vlasi nekoliko dana prirodno vezuju u vodi.

- Jedinstvena replika Gutenbergove prese

Nakon što se papir osušio i ispravio, slijedi posljednja faza, gdje se koristi jedinstvena presa za štampanje. Riječ je o replici Gutenbergove prese, jednoj od dvije koje postoje u Evropi.

Otkriva da se svi radovi u njihovoj radionici štampaju pomoću autentične kopije Gutenbergove prese, čija se druga kopija još nalazi u Sloveniji, dok se original čuva u njemačkom muzeju u Mainzu.

"Prvo takvo štampanje papira bilo je u Mainzu, 1452. godine, kada je Gutenberg štampao tekst Biblije. Služio se olovnim slovima, koja je poredao s desne na lijevu stranu, slovo po slovo, zatim ih je obojio katranom i smolom, a štampanjem je dobio stranicu Biblije", priča mladi zanatlija iz Makedonije, ističući da je iskusnijima za štampanje jedne stranice dovoljno do dva i po sata.

U radionici "Sv. Kliment Ohridski", pored ručne proizvodnje papira i njegove prodaje, nastaju brojni umjetnički elementi, s motivima starog Ohrida, rukopisi iz srednjeg vijeka i mnoge druge grafike.