Po kojoj matrici Vučićev režim diskvalifikuje opozicione lidere i šta radi opozicija
Milivojević ističe da su protesti "Stop krvavim košuljama" odnosno "1 od 5 miliona", od kako su počeli prije tri mjeseca, bili građanski, čije su jezgro činili nevladine organizacije i javne ličnosti poput braće Trifunovića i akademika Vladimira Kostića.
"Ali su se sve vrijeme pojavljivali predstavnici Saveza za Srbiju, među kojima su najpoznatiji Boško Obradović, Dragan Đilas i Vuk Jeremić. Tu su i stranke bivših predsjednika Srbije Borisa Tadića i Vojislava Koštunice te bivšeg premijera Zorana Živkovića. One su sve različitih ideoloških profil pa imamo stranke od ljevice do desnice i umjerenog centra", kazao je naš sagovornik.
Komentarišući lidera Dvera Boška Obradovića, koji je najaktivniji akter protesta od subotnjeg upada u zgradu RTS-a, Milivojević se složio s konstatacijom da su Dveri ultrakonzervativna stranka.
"Ali da napravimo drugu gradaciju, da je Obradović ekstremni nacionalista. Ako bismo preveli na francuski, to je šovinista, što nije tačno. Mnogo je ekstremniji u toj vrsti nacionalizma zapravo Vučić", kazao je Milivojević.
On podsjeća da je u Beogradu Aljbin Kurti, vođa za samoopredjeljenje Kosova, nazivan ekstremnim albanskim šovinistom, iako je on bio student koji je dobijao nagrade za toleranciju tokom sukoba na Kosovu.
"To što sada režimski mediji govore da je Obradović fašista i ekstremista koji bije žene, riječ je o proizvodu klasične propagande. Jedna od omiljenih Vučićevih floskula koje koristi jeste da je lider Dveri fašista, jer je Ljotićevac. Malo ljudi u Srbiji, a pogotovo šire, zna ko je Dimitrije Ljotić. Ljotić, ako je bio fašista, onda je bio jugoslavenski fašista. Jugoslavenski pokret ZBOR je formiran u Sloveniji. Ljotić je bio jugoslavenski unitarista koji je pozivao da u Jugoslaviji nema naroda, već jedan koji ima tri vjere. To je unitarno jugoslavenstvo", kazao je naš sagovornik.
On kaže i da postoji druga strana Ljotića, a to je da je u toku Drugog svjetskog rata bio njemački kvisling.
"On nije činio zločine nad nesrpskim narodima. To je važno. Dio njegovih postrojbi je činio zločine nad Srbima, ali važno je da je Ljotić na kraju rata bježao na Zapad i jedan je od rijetkih kojem taj Zapad nije sačuvao glavu, već je poginuo u insceniranoj saobraćajnoj nesreći u Austriji prije nego se predao Britancima i Amerikancima", naveo je Milivojević.
Kaže da Boško Obradović nije imao nikakve paravojne formacije u toku posljednjeg rata.
"On se pojavio s političkom strankom 1999. godine. On jeste nacionalista, a da li je šovinista, nisam primijetio nijednu takvu izjavu. Ivana Pernara iz Hrvatske je doveo u Skupštinu Srbije, a tada su ga optužili da je ustaški kolaboracionist. Predsjednicu njegovog političkog savjeta Jasminu Vujić pred prošle izbore Vučićev režim je optužio da je plaćenica CIA-e. Te kvalifikacije opozicije su nemilosrdne i za njih niko ne odgovara. Sada se o njemu stvara slika da je ženomrzac pa ispada da prebije neku ženu gdje god se pojavi", rekao je Milivojević.
Na konstataciju da postoje fotografije na kojima se Boško Obradović nalazi sa pripadnicima četničkog pokreta, Milivojević odgovara da je i to moguće.
"On je prozivan da je četnik, fašista, ljotićevac, CIA i da je išao u Moskvu s Đilasovim saradnicima da traže podršku za rušenje države. Kad se kaže rušenje države, misli se na Vučića, da bi se uplašili građani. Misija opozicije svugdje je da ruši vlast, da je kritikuje i pobijedi. Samo se u Srbiji rušenje vlasti predstavlja kao rušenje države", tvrdi politički analitičar.
Komentarišući Vuka Jeremića, još jednog od lidera protesta iz opozicije, Milivojević kaže da je on okvalifikovan kao američki plaćenik, zatim plaćenik Katara ili velikoislamskih fundamentalista i potomak porodice Nurije Pozderca, dok mu je žena proglašena vođom narkokartela u Beogradu uoči posljednjih izbora.
"A o Jeremiću ide priča i da je velikosrpski nacionalista i šovinista. On je sve u jednom", dodao je Milivojević.
Trećeg lidera protesta Dragana Đilasa, navodi naš sagovornik, režimski mediji u Srbiji nazivaju "žutim tajkunom i riđim lopovom".
"Sada se vrti priča kako se on obogatio. Đilas jeste vlasnik marketinških firmi i jeste bio monopolista na tržištu, ali protiv njega se ne vodi nijedan proces, što je nenormalno ako se optužuje za nešto već osam godina. Ili ga hapsiš ili odgovaraš ako ga optužuješ da je lopov", kaže ovaj politički analitičar.
Milivojević je istakao da se slične diskvalifikacije dešavaju i ostalima koji nisu članovi Srpske napredne stranke (SNS) širom Srbije, bez obzira na proteste.
"Milana Stamatovića, predsjednika općine Zlatibor gdje nije na vlasti Vučić, su nazivali organizatorom paravojnih kampova, ruskim špijunom pa zatim i ukrajinskim. Prema posljednjem je vođa crnogorske mafije na Zlatiboru", kaže naš sagovornik.
Milivojević je podsjetio i da je Sergej Trifunović proglašen narkomanom, šiptarskim plaćenikom koji poziva na ubistva od kada je ušao u politiku.
"Sada je sticajem okolnosti u Americi pa su ga zbog toga nazvali američkim plaćenikom", dodao je politički analitičar.
Sve navedeno je, kaže Milivojević, smiješno za one koji su malo bolje informisani, ali ne i većini građana Srbije koji se informišu preko Pink TV i RTS-a.
"Dok god kontrolišete ta dva medija, prije svega Pink koji je smišljen kao vrsta zagađivača životnog prostora u Srbiji, reality je 12 sati uživo, odnosno promovisanje najogavnijih ljudskih vrijednosti, do tzv. informativnog programa u kojem se isključivo bave diskvalifikacijom i uvredama onoga koga ko drugačije misli, to je propagandni program u kojem je žrtva onaj ko misli kontra Vučića", kaže Milivojević i dodaje da u cijeloj opoziciji postoje i tri stranke koje imaju ulog trojanskog konja.
"Tu su dvije ekstremno građanske po definiciji i jedna nacionalna. Jedna je Čedomira Jovanovića, kojeg zovu građanskim ekstremistom, a druga Nenada Čanka - autonomaša Vojvodine. Treći je Vojislav Šešelj. Te tri stranke, van vlasti, ne podržavaju zahtjeve protesta i one su uglavnom zajedno sa SNS-om u lokalnim sredinama", navodi Milivojević.
Zahtjevi opozicije su ravnopravni, fer i pošteni izbori te sloboda medija, što se podrazumijeva za jednu demokratsku državu.
"Ali ako toga ne bude, Vučić može raspisivati izbore kada hoće, ali opozicija neće učestvovati. Oni će bojkotovati, a to je strah koji se stvorio kod lidera Srbije. Sve što se dešava sada je posljedica opozicije koju Vučić nije shvatio ozbiljno. On je obrnuo priču i diskvalifikuje svakoga, a izjava da ga je briga za proteste i mišljenje opozicije je dovela do današnje situacije", zaključio je Cvijetin Milivojević.
Protesti u Srbiji "1 od 5 miliona" održavaju se duže od tri mjeseca u više od 70 gradova i općina širom Srbije.