Tako je govorio Srđa Popović: Nikolić je neuračunljiv čovjek, a RS je nastala na genocidu

“Ja spadam u one koji misle da je Republika Srpska genocidna tvorevina. Vidim da je Milorad Dodik primio odlikovanja koja su ranije primili i Karadžić i Mladić. Isto tako, vidim da se Boris Tadić pomaže sa Dodikom koji vodi secesionističku politiku u susednoj državi, u BiH, kojoj mi želimo dobro”, istakao je Popović u razgovoru objavljenom 17. maja 2012. godine.

Nakon izjave predsjednika Srbije Tomislava Nikolića da u Srebrenici nije počinjen genocid, koja je potresla Balkan i svijet, Popović je u junu 2012. kazao da je on "stvarno neuračunljiv čovek".

"Naravno da je zabrinjavajuće i da je loše što je do tog došlo. Neprijatno jeste. Ne utječe najbolje na odnose u regionu. Ali, Nikolić nema velika ovlaštenja kao predsjednik Republike Srbije. Ne može da utječe na politiku ni na koji način. Osim toga, bit će pod lupom ovdje. Demokratska stranka (DS) Borisa Tadić je jako osvetoljubljivo raspoložena prema njemu. Pored toga, Nikolić je jako prevrtljiv čovjek, neozbiljan čovjek. On može da kaže danas jedno, sutra drugo. Zavisno od toga kome hoće da se udvara", izjavio je Srđa Popović 4. juna 2012. godine, je dodao:

"Ne mislim da je sve to veliki problem. On (Nikolić) je stvarno neuračunljiv čovjek. Tačno je da je on predsjednik Republike, ali štetu može naneti samo na ovom simboličkom nivou. Ne podcjenjujem ga, ali to bi bili uglavnom ovako glupi gestovi", kazao je Popović.

Analizirajući poteze nove srbijanske vlasti 13. novembra 2012. godine pokojni Popović je kazao:

"Kako je rekla jedna novinarka, davimo se u plićaku. Ne postoje nikakve nove ideje, nikakve odlučne politike... Skače se samo s kamena na kamen i gleda kako će se sve to odraziti na javnom mnijenje", tvrdio je Popović.

 Smatrao je da postoje razlozi za takvo ponašanje aktuelnog vodstva u Srbiji.  

"Mislim da su oni stisnuti između jedne realnosti, koja je vrlo neprijatna po Srbiju, i neke želje da se i dalje dodvoravaju preovlađujućem javnom mnenju, koje se 20 godina ne menja i koje stalno pokušava da profitira na toj nacionalističkoj ideologiji. Mislim da je ustvari isto radio i Boris Tadić. Napravi jedan krak u pravom smeru, pa onda dva koraka unazad, pa jedan opet u istom pravcu. To je jedna neodlučna politika koja stalno povećava to ispitivanje ovdašnjeg javnog mnenja i prilagođava se tome. Ne vidim tu ništa...", naglasio je Popović u tom intervjuu.

Među prvima je Popović prognozirao da će Kosovo biti država. Sjetio se tog i u razgovoru za Agenciju Anadolija prije godinu dana.

''Onog trenutka kada sam vidio kako je Slobodan Milošević pokušao da riješi to pitanje, kada je postalo jasno da će to jednog dana da se internacionalizira. Kada se pojavi pitanje poštovanja ljudskih prava, bilo mi je jasno da tu bitku Srbija gubi. Nikada to nisam htio govoriti da ne ispadne da ja to zagovaram. Nego je to danas objektivno tako. I dalje mislim da je jasno kako će sve to sa Kosovom da svrši. Samo nas zamajavaju. To ovdje služi kao neka stalna kampanja, kampanja za svaku vlast. Sada je potpuno sužen prostor", govorio je on.

Popović, ipak, vjerovao da aktuelni srbijanski vrh makar može staviti tačku na taj slučaj, što je smatrao, također, da je dobro.

"Vidim, s jedne strane, da Dačić (Ivica, srbijanski premijer, op. a.) tačno kaže da će on i Toma Nikolić (predsjednik Srbije) najlakše riješiti pitanje Kosova, jer njima niko ne može zamjeriti da su izdajnici. Poznati su kao "tvrdi borci". Ima smisla to što kaže. Na ovakvoj javnoj sceni, oni su u najboljoj poziciji da to stvarno i urade. S druge strane, izjave koje daju s vremena na vrijeme nameću pitanje da li ih daju da bi, ipak, malo umirili dio nacionalističke javnosti ili to stvarno misle. Teško je to reći. Za mene nema nikakve dileme kako će to svršiti. To je činjenica. To je postalo jasno od Miloševićevih pokušaja da bajunetama kontrolira Kosovo. To ne može, to nikada nije i neće funkcionisati", izjavio je Popović.

O pregovorima Begrada i Prištine je kazao da će to ''možda biti neki poduži valcer koji oni igraju''.

''Ali, svi znaju, i Albanci, i međunarodna zajednica, i Ivica Dačić, svi znaju, kako će se to sve završiti. Neki ustupak moraju i oni (Srbija) da dobiju, jasno, ali u čemu se to sastoji? To u svakom slučaju ne može da bude teritorijalna autonomija severa Kosova. Ali, neki ustupak, kažem, moraju da dobiju. Prosto da bi pokazali da su, kao, nešto postigli", ocijenio je Popović u decembru 2012. godine.

Govoreći o borbi protiv korupcije i kriminala na kojoj se angažirao novi srbijanski vrh, prije svega vicepremijer Vlade Srbije Aleksandar Vučić, Popović je u decembru 2012. godine rekao da je to predstava za javnost.

"Ali, mislim da će mnogi platiti za to, da se ne varamo. U ovom prvom talasu mnogi mogu da plate. Mislim da će to poslije da ode u neke žalbe, uslovne presude, odlaganja... Tako to ide kod nas. Tako mi se čini.  Kada bi imali idealne institucije, a tu mislim na policiju, tužilaštvo i jednu vladu koja je politički zainteresirana za to, nama bi trebalo deset godina za rješavanje kriminala i korupcije", zaključio je tada Popović.

Advokat i borac za ljudska prava Srđa Popović preminuo je u 76. godini života, poslije kraće i teške bolesti u Beogradu. Rođen je 1937. u Beogradu, u advokatskoj porodici. Proslavio se još 1970-ih godina zastupanjem optuženih u političkim procesima.

Branio je političke i ideološke protivnike komunističkog režima koje su izvodili pred sud najčešće zbog verbalnih delikata. Branio je između ostalog: Dobricu Ćosića, Vuka Draškovića, Miću Popovića, Gojka Đoga, Mihajla Mihajlova, Leonida Šejku, Vojislava Šešelja, Mihaila Markovića, Dragoljuba Mićunovića, Nebojšu Popova, Kostu Čavoškoga, Dušana Makavejeva, ali i Željka Ražnatovića Arkana, Franju Tuđmana, Vladimira Šeksa, Dobroslava Paragu, Ivana Zvonimira Čička...

U svijetu je postao poznat još 1976. godine kada je bio na naslovnoj strani londonskog "Timesa", koji ga je opisao kao "čovjeka koji je dugo žigosan u Jugoslaviji, jer je jedan od hrabrih muškaraca i žena koje brane progonjene zbog svojih uvjerenja".

Nakon što je učestvovao u osnivanju sedmičnika „Vreme", čiji je bio većinski vlasnik, sa suprugom, mlađim sinom i kćerkama 1991. otišao je u New York. Iz SAD se vratio nakon 5. oktobra 2000. i poslije ubistva premijera Đinđića postao je pravni zastupnik njegove majke i sestre.