U Hagu će danas biti izrečene presude Simatoviću i Stanišiću za zločine u BiH i Hrvatskoj
Oni se terete za događaje koji su se desili u periodu od aprila 1991. do decembra 1995. godine u Srpskoj autonomnoj oblasti Krajina, odnosno "Sao Krajini", i u Srpskoj autonomnoj oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, odnosno "SAO SBZS" u Hrvatskoj, kao i u općinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most, Trnovo i Zvornik u Bosni i Hercegovini.
Stanišić se u datom periodu nalazio na položaju zamjenika načelnika Službe državne bezbjednosti (SDB) u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srbije, a od kraja 1991. godine bio je načelnik SDB-a. Simatović je od 29. aprila 1992. godine bio na poziciji zamjenika načelnika Druge uprave SDB-a Srbije, a od maja 1993. imenovan je na polažaj specijalnog savjetnika u SDB-u.
Oni se terete za počinjenje zločina na spomenutoj teritoriji putem učestvovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP). Cilj UZP-a bio je prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba, prvenstveno Hrvata, bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata, s velikih područja u Hrvatskoj i BiH. Tužilaštvo smatra da UZP obuhvata izvršenje ubistava koja su predstavljala kršenje zakona i običaja ratovanja i zločine protiv čovječnosti, kao i deportacije i druga nehumana djela.
Tokom prvostepenog postupka, koji je okončan 2013. godine, sudije Alphons Orie, Michele Picard i Elizabeth Gwaunza donijeli su oslobađajuću presudu, uprkos tome što su se navedeni zločini dogodili.
Vijeće je tada zaključilo da su optuženi organizovali formiranje Crvenih beretki i rukovodili njima, da su organizovali njihovo učešće u nizu operacija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao i da su rukovodili i organizovali njihovo finansiranje, logističku podršku i druge vrste značajne pomoći ili podrške tokom cijelog perioda na koji se optužnica odnosi.
Također, u vezi s drugim specijalnim jedinicama DB-a pretresno vijeće je smatralo da su veze između tih formacija i optuženih bile slabije. Vijeće nije moglo zaključiti da su optuženi rukovodili ili organizovali formiranje Srpske dobrovoljačke garde (SDG) ili Škorpiona, niti da su njima rukovodili u nekoj konkretnoj operaciji. Štaviše, vijeće je izvelo tek manji broj zaključaka da su optuženi pružali podršku ovim formacijama.
Pretresno vijeće je zaključilo da uprkos zločinima koje su počinile nabrojane jedinice, pomoć Stanišića i Simatovića nije bila "konkretno usmjerena" na zločine već na "podršku njihovim ratnim naporima".
"Razmotrivši ove i druge neposredne dokaze o Stanišićevoj namjeri, većina članova vijeća, uz suprotno mišljenje sudije Picard, smatra da oni nisu dovoljni za utvrđivanje Stanišićeve namere da doprinese ostvarivanju navodnog zajedničkog zločinačkog cilja putem činjenja zločina", ističe se u prvostepenoj presudi.
U žalbenom postupku koji je okončan 2015. godine odlučivalo je pet sudija - Fausto Pocar, Carmel Agius, Liu Daqun, Arlette Ramaroson i Koffi Kumelio A. Afanđe.
Žalbeno vijeće je prihvatilo primjedbu tužilaštva da je Pretresno vijeće pogrešno primijenilo pravo kad je propustilo da presudi i/ili iznese obrazloženo mišljenje o bitnim obilježjima odgovornosti na osnovu UZP-a. Također, vijeće je utvrdilo da "konkretna usmjerenost" nije element odgovornosti za pomaganje i podržavanje zločina.
Vijeće je naglasilo da "konkretna usmjerenost" nije smatrana elementom odgovornosti za pomaganje i podržavanje ni u sudskoj praksi Haškog tribunala i MKSR-a, a ni u međunarodnom običajnom pravu".
"Žalbeno vijeće, uz suprotno mišljenje sudije Agiusa i sudije Afanđea, zaključilo je da je Pretresno vijeće pogriješilo u primjeni prava kada je zaključilo da postupci osoba koje pomažu i podržavaju moraju biti konkretno usmjereni na pomaganje u vršenju zločina."
S obzirom na to da je Pretresno vijeće "pogriješilo u primjeni prava", Žalbeno vijeće je naložilo da se u potpunosti ponovi postupak Stanišiću i Simatoviću. Sutra će biti izrečena prvostepena presuda u ponovljenom suđenju, na što postoji mogućnost žalbe.
Izricanje presude počinje u 15 sati.
