Pitanje odnosa crkvenih i državnih institucija već više od godinu dana najvažnije je političko pitanje u Crnoj Gori. Prethodna vlada predvođena Demokratskom partijom socijalista donijela je Zakon o slobodi vjeroispovjesti, a koji je izazvao masovne proteste potpomognute litijama koje je organizovala Crnogorsko-primorska mitropolija, a što je u konačnici pomoglo srpskim strankama da sruše tridesetogodišnju vlast Đukanovića.
DPS, koji uglavnom predstavlja interese građana koji sebe smatraju Crnogorcima, Crnogorsko-primorsku mitropoliju vidi kao produženu ruku zvaničnog Beograda, koji nastoji Crnu Goru podrediti interesima srpske države. Pokušaj da taj utjecaj poništi Đukanovića je koštao vlasti, i uglavnom sve što se trenutno dešava u Crnoj Gori, suštinski jeste sukob dva nacionalna identiteta, crnogorskog i srpskog.
Primjer tog identitetskog nadmetanja jeste i postojanje dvije pravoslavne crkve, Crnogorske pravoslavne crkve i spomenute mitropolije SPC. Autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva postojala je sve do 1920. godine, kada je ukinuta i podređena Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Današnja CPC osnovana je 1993. godine, tri godine nakon što je ustoličen Amfilohije, mitropolita Crnogorsko-primorske mitropolije, također na Cetinju.
Nakon smrti Amfilohija, Sabor Srpske pravoslavne crkve na zasjedanju održanom 29. maja ove godine izabrao je budimljansko-nikšićkog episkopa Joanikija za njegovog nasljednika.
Opozicione stranke, predvođene DPS-om Mila Đukanovića, usprotivile su se ustoličenju Joanikija na Cetinju, nazvavši to završnim činom okupacije Crne Gore od Srbije i Srpske pravoslavne crkve.
Zbog svega spomenutog najavljeni su protesti Crnogoraca u Cetinju protiv ustoličenja mitropolita Joanikija. Cetinje važi za mjesto gdje DPS ima veliki broj pristalica, i gdje se većina građana osjeća prvenstveno Crnogorcima, što je otvorilo prostor DPS-u i Đukanoviću da izvrši pritisak na SPC i vladajuću većinu da se ceremonija otkaže. Pritisak je dijelom urodio plodom, jer je otkazan svenarodni sabor na Cetinju, koji je trebao prethoditi samom ustoličenju Joanikija. Međutim, u ovom trenutku, tenziju nisu ništa manje, i čini se, makar po broju incidenata i poruka koje su odaslane ovih dana, niko nije siguran u kojem smjeru bi protesti mogli krenuti.
S tim u vezi Aleksandar Kašćelan, gradonačelnik Cetinja, pozvao je mitropolita da odustane od planiranog ustoličenja u Cetinjskom manastiru. Također skupština Cetinja usvojila je zaključke kojima također pozivaju SPC da odustanu od ustoličenja Joanikija, odnosno da ga održe u drugom gradu. Zanimljivo je da su zastupnici Građanskog pokreta URA, stranke koja podržava vladajuću većinu, u skupštini Cetinja podržali spomenute zaključke.
Čini se da je pritisak Đukanovića pokolebao premijera Zdravka Krivokapića koji je kazao da neće sudjelovati ustoličenju mitropolita. Sve je dodatno začinjeno izjavama predstavnika DPS-a.
"Godinama u kontinuitetu izgovarane riječi mržnje i šovinističkih provokacija – da 'Crnogorke i Crnogorci ne postoje', 'da su izmišljena nacija', 'šaka jada' – čiji su promoteri bili i čelnici Srpske crkve, kao i postupci sa namjerom da se ponize pripadnici crnogorske nacije a njihova država omalovaži, izazvali su prirodnu reakciju slobodnog crnogorskog naroda. Zbog toga i ne čudi stav građanki i građana Cetinja – crnogorske prijestolnice i simbola naše državnosti i suvereniteta – koji ne žele da se u njihovom gradu odigra konačni čin poniženja Crne Gore i njenih građana.", dio je jučerašnjeg DPS-ovog saopćenja.
U istom smislu Đukanović je pozvao da se ceremonija obavi izvan Cetinja te dodao da će i sam prisustvovati ne dođe li do promjene plana ustoličenja Joanikija u Cetinju. Situacija je dodatno uzavrela sinhronizovanim pisanjem beogradskih tabloida koji tvrde da Đukanović "želi da padne krv" i da inspiriše ekstremiste.
Đukanović je dok je još imao sve poluge vlasti pokušao staviti CPM pod kontrolu države, što je očito bio prevelik zalogaj. To ga je primoralo da promjeni pristup, ako već to nije u stanju pokušava njen utjecaj umanjiti svakodnevnim isticanjem da CPM radi protiv državnosti Crne Gore i da je u službi zvaničnog Beograda, što i nije daleko od istine.
Ipak, čini se da je predsjednik DPS-a iskoristio najavljeni događaj da još jednom, uprkos tome što njegova stranka već godinu dana nije u vlasti, pokaže političku snagu, povrati dio izgubljenog samopouzdanja i nametne sebe kao nezaobilazan faktor u crnogorskoj politici. Izmještanje mjesta ustoličenja mitropolita samo bi ojačalo njegovu poziciju, ali i sam čin odustajanja od svenarodnog sabora jeste njegova mala politička pobjeda.
Posljednja dešavanja u Crnoj Gori, uprkos tome što je sekularna, neodoljivo podsjećaju na srednjovjekovnu političku stvarnost, u kojoj kontrola crkve jeste jedan od stubova suvereniteta. Gubitkom utjecaja nad crkvom, odnosno imenovanjem njenog rukovodstva, a što se Crnoj Gori desilo prije sto godina, ostavlja posljedice i dan danas, u smislu trajne nestabilnosti i zavisnosti od faktora izvana.
