Onil i Pedro Castro su ogorčeni onim što je njihov brat uradio. Nazivaju ga čudovištem i ne žele više nikada imati kontakta s njim te se nadaju da će "istruhnuti" u zatvoru.
Iako se prema prvim informacijama vjerovalo da su njih dvojica bili Arielovi saučesnici, ispostavilo se da oni nisu imali nikakve veze sa zločinima.
Štaviše, u intervjuu za CNN su priznali da bi prijavili svog brata da su znali da u zatočeništvu drži tri djevojke. Život im se nakon otkrića mračne tajne njihovog brata iz korijena promijenio.
Svakodnevno na njihove e-mail adrese stižu prijetnje smrću, a njihov dom se našao na udaru razbojnika i vandala. Na pitanje voditelja Martina Savidgea da li misle da je njihov ugled bespovratno uništen, braća Castro su odgovorila "da".
"Ljudi koji me poznaju znaju kakav sam i znaju da ne bih nikada bio u stanju napraviti takva zlodjela. Prije hapšenja sam bio omiljena osoba u društvu, nikada nisam imao neprijatelja. Ne postoji nijedan razlog zašto bi neko pomislio da sam mogao uraditi nešto takvo. Moje hapšenje je bilo šok za sve moje prijatelje", kazao je Onil Castro. Pedro je kazao da bi, da je znao šta je Ariel radio, odmah pozvao policiju.
"Čitav život će me to progoniti, jer će ljudi misliti da sam imao neke veze sa zločinom svog brata", rekao je Pedro.
Pedro i Onil su tek 36 sati nakon hapšenja saznali šta se dešava i zašto su u pritvoru. Onil je ispričao da je pored njegove zatvorske ćelije prošao Ariel. Kada ga je ugledao, izvinio se i rekao mu da ga vjerovatno neće više nikada vidjeti.
Castrovi kažu da nikada nisu ni posumnjali šta se dešava iza zatvorenih vrata kuće njihovog brata. Rijetko su ga posjećivali, a i kada bi dolazili, bilo im je dozvoljeno da borave samo u kuhinji.
Iz kuhinje se zbog gustih zavjesa nije mogao vidjeti ostatak unutrašnjosti kuće.
"Govorio nam je da grije samo kuhinju kako bi uštedio", ispričao je Pedro dodavši da je u kuhinji uvijek bio upaljen radio ili televizija, tako da iz ostatka kuće nisu mogli čuti nikakve zvukove.
Na pitanje da li su zbog toga nekada nešto posumnjali, odgovorili su da je Arielovo ponašanje uvijek bilo čudno i da nisu sumnjali. Pedro je ispričao da je nekoliko puta sreo Ariela sa djevojčicom za koju će se kasnije ispostaviti da je kćerka koju je dobio sa jednom od svojih zarobljenica.
"Rekao mi je da je to kćerka njegove djevojke te da je mora pričuvati zato što mama ima obaveza", kazao je Pedro Castro.
Onil i Pedro složni su u stajalištu da ne bi oklijevali pozvati policiju da su ikada nešto posumnjali, čuli glas u bratovoj kući ili vidjeli pomjeranje zavjese.
Možete li prepoznati koja sarajevska ulica je na fotografiji snimljenoj 1947. godine?
