Britanski general: Putin će uskoro u Kremlju doživjeti sudbinu Julija Cezara
Dok se rusko vojno vodstvo nastavlja koprcati na terenu, sada je kristalno jasno da su u invaziji na Ukrajinu bili potpuno nesvjesni strateških namjera Kremlja. Mladim ruskim vojnicima koji su vjerovali da u zemlju ulaze kao osloboditelji, prevarile su njihove političkih vođe. Nije ni čudo što Ministarstvo odbrane Velike Britanije sada prijavljuje probleme s teškim opijanjem među njima .
U međuvremenu je Vladimir Putin postao žrtva vlastite oholosti. Čvrsto je vjerovao da su se njegove sigurnosne službe infiltrirale i potkopale vladu u Kijevu; da se većina ukrajinskog stanovništva protivila predsjedniku Zelenskom i zalagala se za bolje veze s Rusijom; i da je njegova vojska sposobna, sposobna i spremna izvesti brzi udar na Kijev kako bi izvršila promjenu režima. Sada, međutim, izgledi za poraz na bojnom polju postaju sve vjerojatniji, a Putinov stisak na vlasti sve slabiji .
"Rusija zauvijek" ograničenog trajanja
Ruski predsjednik zna da, kako bi opravdao svoju invaziju, mora u najmanju ruku uzeti i držati četiri pokrajine koje je prošle jeseni proglasio "zauvijek Rusijom", i Krim, naravno. Ali prema do sada prikazanim dokazima, najnoviji, toliko razvikani ruski napori u istočnoj Ukrajini vjerojatno neće uspjeti.
Nakon višemjesečnih pokušaja Wagnerovih plaćeničkih snaga da zauzmu Bahmut uz zastrašujuće gubitke, nedavni izvještaji pokazuju da Rusi sada preusmjeravaju pažnju na Avdiivku južno od Bahmuta i prema Kreminna-Svatove na sjeveru, no čini se da ti potezi pokazuju da pokušavaju stabilizirati svoje obrambene linije, a ne pokrenuti novu ofenzivu. Ruska vojska je možda već dosegla svoju kulminaciju.
Ako ukrajinska operativna komanda može konstruirati hrabru shemu manevra kombiniranog sa novim naoružanjem, onda postoji mogućnost zadavanja odlučujućih udaraca ovog ljeta. Neprestana ofenziva kombiniranjem tenkova, oklopnog pješaštva i samohodne artiljerije potpomognuta dugometnim projektilima i bliskom zračnom podrškom koju mogu prikupiti mogla bi konačno uništiti ono što je ostalo od ruskog morala i slomiti kičmu ruskoj vojsci.
Vojska u ulozi Bruta
Vojsku ne treba potući do kraja. Ako njezini vojnici vjeruju da su potučeni, onda su zaista potučeni i, kao što se dogodilo oko Harkiva prošle jeseni, ruski mladići će se vjerojatno okrenuti i pobjeći. Takav kolaps mogao bi se pokazati kao katalizator koji će izbaciti Putina iz Kremlja.
Savršeno razumno, postoje strahovi oko toga ko bi ga mogao zamijeniti, ali grupa vođa koja je danas najviše nezadovoljna u Rusiji vojska. Ako načelnik ruskog Glavnog štaba, general Valerij Gerasimov, uspije prikupiti dovoljno podrške i pronaći moralnu hrabrost da djeluje, ovaj bi rat mogao biti gotov mnogo prije druge godišnjice. Vjerojatno je zbog straha od te mogućnosti Putin poslao Gerasimova iz Moskve da preuzme sveukupnu komandu u Ukrajini.
Bez obzira je li Gerasimov taj koji zgrabi Brutov nož ili ne, Putinov trenutak kada će proživiti Julija Cezara vjerojatno nije tako daleko. Za dobrobit ukrajinskog naroda i stabilnosti Evrope, NATO, SAD i Zapad moraju nastaviti davati svu podršku Ukrajini kako bi okončala ovo užasno poglavlje evropske historije.