Čemu nas je naučila španska groznica i što smo od toga iskoristili u borbi protiv koronavirusa?
Nakon 20 miliona poginulih u Drugom svjetskom ratu, pandemija je počela uništavati ljude širom planeta, još uvijek nespremne za novu katastrofu.
Smatra se da se pandemija španske groznice počela širiti u krcatim i tijesnim kampovima za obuku vojnika na Zapadnom frontu. Nesanitarni uvjeti, posebno u rovovima uz francusku granicu, pridonijeli su njenoj inkubaciji i širenju. Rat je završio u novembru 1918., a vojnici su se vratili kućama noseći sa sobom virus koji je usmrtio između 50 i 100 miliona ljudi.
Od tada se svijet suočio s mnogim pandemijama – imali smo barem tri ozbiljne epidemije gripe – ali nijedna nije bila tako smrtonosna kao španska groznica.
1. Upala je pluća često ubica
Mnogi koji su umrli od koronavirusa COVID-19 podlegli su jednom obliku upale pluća. Imunološki je sistem oslabio zbog borbe protiv virusa i nije se uspio obraniti.
Ovo je sličnost današnjeg virusa sa španskom groznicom, iako je stopa smrtnosti kod COVID-19 znatno niža. Stariji ljudi i oni s narušenim imunološkim sistemom – kojih je najviše među preminulima od koronavirusa – puno su podložniji infekciji koja izaziva upalu pluća.
2. Netaknuta mjesta
Putovanje avionom bilo je u samom začetku kada je izbila epidemija španske groznice, a nekoliko mjesta na planeti uspjelo je izbjeći susret sa smrtonosnim gripom. Njegovo širenje svijetom bilo je sporije. Teklo je uglavnom željezničkim saobraćajem koji su ljudi često koristili za putovanja. Neka su mjesta odolijevala mjesecima pa i godinama prije nego što su se susrela sa španskom groznicom.
Osim toga, neki dijelovi svijeta bili su potpuno pošteđeni – na Aljasci je jedna zajednica u Bristolskom zaljevu uspjela proći skoro netaknuta. Oni su zatvorili škole, zabranili javna okupljanja i presjekli pristup selu. To je bio jednostavan način odbrane, ali sličan današnjem ograničenju putovanja koje postoji u nekim područjima, uključujući kinesku provinciju Hubei i sjever Italije.
3. Različiti virusi ciljaju drugu populaciju
Doktori su špansku groznicu opisali kao "najveći medicinski holokaust u historiji". Ona nije ubila samo puno ljudi, nego su većina njenih žrtava bili mladi i zdravi. Jak imunološki sistem obično se može izboriti s gripom, ali ovaj oblik virusa napadao je takvom snagom da je onesposobljavao imunološki sistem, izazivajući nakupljanje tekućine u plućima koja je postajala savršeni spremnik za sekundarne infekcije. Stariji ljudi, što je iznenađujuće, nisu bili toliko osjetljivi, možda zbog toga što su preživjeli gripu koja se počela širiti svijetom tridesetih godina 19. stoljeća.
S druge strane, današnji koronavirus najviše napada starije i ljude koji su već bolovali od nečega. Najveći broj mrtvih stariji je od 80 godina.
4. Javno zdravstvo najbolja je odbrana
Španska groznica zatekla je svijet odmah po završetku svjetskog rata kada je najveći broj važnih javnih sredstava bio preusmjeren na vojsku. Ideja o sistemu javnog zdravstva tada je bila u svom začetku – na mnogim mjestima samo su oni iz srednje klase i bogataši mogli sebi priuštiti liječenje kod doktora. Gripa je ubila mnoge iz sirotinjskih kvartova, one koji su imali slabu prehranu i loše higijenske uvjete i one koji su već bolovali od nekih bolesti.
Španska groznica zato je potaknula razvoj sistema javnog zdravstva širom svijeta jer su naučnici i članovi vlada shvatili da će se pandemije širiti brže nego u prošlosti. Liječenje pojedinaca ne bi bilo dovoljno – da bi se pobijedila pandemija u urbanim sredinama, vlade bi morale mobilizirati resurse kao tokom rata, staviti u karantin one koji su oboljeli, odvojiti one koji imaju blaže simptome od onih koji imaju jače i ograničiti kretanje ljudi kako se bolest ne bi širila.
Mjere javnog zdravstva koje se danas primjenjuju širom svijeta kako bi se obuzdalo širenje koronavirusa COVID-19 nastale su kao posljedica onoga s čim se planeta suočio tokom španske groznice.
Iman Šemić u utrci za fotomodel FBiH: Otkrila nam je kako teku pripreme za ovu svečanost
