Da li su se Musk i Trump "zaigrali" s USAID-om? Amerika riskira gubitak partnera širom svijeta
Prije svega, vrijed istaći zbog čega je USAID, kao nezavisna agencija, uopšte kreirana i u kojem historijskom kontekstu.
Suštinska nasljednica Marshallovog plana
Kada je 1945. godine završen Drugi svjetski rat, američka administracija koju je predvodio Harry S. Truman odlučila je promijeniti pristup SAD-a vanjskoj politici.
Umjesto izolacije, zauzeli su agresivan stav i odlučili uložiti čak 13.3 milijardi dolara (u današnjem novcu 173.8 milijarde) u rekonstrukciju Evrope nakon ovog rata. Ovaj novac je uložen kroz Marshallov plan iz 1948. godine.
Veliki dio tog novca otišao je u Njemačku, čiji stanovnici su, umjesto ogromnu kaznu i potpuno uništenu ekonomiju kao što je to bio slučaj u Prvom svjetskom ratu, dobili drugu šansu, uz prešutne garancije da više neće izabrati ili podržati ekstremno desne političare i stranke.
Vođeni uspjehom ovog tipa diplomatije, gdje su SAD svoje masovno bogatstvo koristile za "kupovinu" partnerstava širom Evrope, 1960-tih godina se krenulo u institucionalizaciju inostrane pomoći kojom će Amerika u sljedećih 60 godina izgraditi ozbiljan sistem savezništava širom svijeta, koji se nalazi pod ozbiljnim napadom nove administracije.
Pod krinkom "povećanja efikasnosti" provode politički progon
Jasno je zašto su Trump i Musk krenuli u ovaj sveopšti rat protiv USAID-a, ali i protiv sektora nevladinih organizacija.
Za pitanja međunarodne pomoći su većinom bili zainteresovani članovi Demokratske stranke, koji su zastupali poziciju agresivnije i obimnije vanjske politike, posebno kroz agencije poput USAID-a.
Kako je prethodna administracija bila pod demokratskim predsjednikom, Joeom Bidenom, to se odrazilo i na djelovanje ove agencije širom svijeta, koja je reflektirala ideale koje zastupaju demokrate.
Tako je USAID finansirao kampanje za suzbijanje govora mržnje, programe za raznolikost, inkluzivnost i jednakopravnost (DEI), kao i promovisao LBGT osobe i zaštitu njihovih prava.
Naravno, dolaskom Donalda Trumpa se sve to mijenja, a to je Musk, kao šef neformalnog "ureda za efikasnost vlasti" iskoristio da krene u politički obračun, pri tome zanemarujući da izdvajanja za stranu pomoć čine tek jedan posto američkog budžeta.
Međutim, ovaj obračun dolazi po cijenu interesa SAD-a, zbog čega bi za nekoliko godina moglo biti ozbiljnih posljedica po Ameriku.
Vakuum kojeg ostavljaju rado će popuniti Kina i Rusija
Povlačenjem milijardi dolara strane pomoći (42.8 milijardi dolara za 2025. godinu) širom svijeta će biti ostavljen vakuum, a sile s kojima SAD "vodi rat" bit će spremne da odmah popune ove rupe.
Prije svega je tu riječ o Kini, koja je, iako umanjeno u odnosu na prethodnih nekoliko godina, itekako spremna da uloži novac. To već radi kroz svoju "Belt and Road" inicijativu, u kojoj su u države širom svijeta već uložili 679 milijardi dolara od 2013. do 2021. godine.
Kada nastane rupa zbog povlačenja novca iz USAID-a, Kina će vrlo rado ući u taj prostor, što će značajno umanjiti interes stranih vlada za saradnju s američkom administracijom.
Iako u značajno goroj finansijskoj situaciji, vjerovatno će i Rusija tražiti svoje "mjesto pod suncem" u ovom kontekstu. Iako neće biti na nivou Kine, koja upravlja s dosta većim kapitalom, ruski predsjednik Vladimir Putin će rado aktivirati svoju "medijsku mrežu" koja bi popunila rupe ostavljene iza ove američke administracije.
Drugim riječima, vlade koje su do sada bile izrazito zainteresovane za saradnju sa SAD-om mogle bi "promijeniti ploču" nakon što naprasno ostanu bez značajnog sredstva finansiranja.
To se može nazvati i djelomičnom "legalnom korupcijom" ili "mitom", ali jednostavno, tako je funkcionisala, do Trumpa i Muska, vanjska politika SAD-a, a po broju partnera koje Amerika ima širom svijeta, može se reći i da je bila uspješna.
USAID se jasno uklapa u "tri pitanja" Marca Rubija
"Da li čini Ameriku sigurnijom? Da li čini Ameriku jačom? Da li čini Ameriku prosperitetnijom?", rekao je novi državni sekretar SAD-a Marco Rubio tokom svog saslušanja pred Senatom, kada je upitan za stav prema stranoj pomoći.
USAID-ovim novcem su "kupljena" partnerstva za SAD širom svijeta, zbog čega je ona bila sigurnija (kroz više saveznika koji mogu biti "tampon zona" SAD-a od zone konflikta), jača (saradnja sa saveznicama po svim relevantnim pitanjima) i prosperitetnija (lakši legalni pristup stranaca SAD-u gdje bi mogli podržati i pojačati američke firme i privredu).
Ako Rubio uz podršku Trumpa i Muska krene u masovno gašenje USAID-ovih programa širom svijeta, ne samo da će SAD izgubiti partnere koji su im u pojedinim dijelovima svijeta izrazito važni i mogu postati još važniji, već će ih i zamijeniti države koje žele SAD skinuti s "trona" najveće svjetske supersile.
Svakako da, ako su navodi o ozbiljnoj političkoj pristranosti unutar agencije tačni, treba doći do određene reorganizacije, ali bilo koji jači napad, kao i potencijalno gašenje, na USAID mogao bi kroz nekoliko godina više ličiti na "auto-gol" nego na "eurogol."