Deset godina od smrti Osame Bin Ladena: Po čemu pamtimo najpoznatijeg svjetskog teroristu
Osama bin Laden rođen je 1957. godine u Rijadu u Saudijskoj Arabiji. Otac mu je bio milijarder Muhammed bin Awad bin Laden vlasnik građevinske kompanije, blizak Saudijskoj kraljevskoj porodici. Bin Laden je odbacivao sekularizam, socijalizam, pan-arabizam i demokratiju, zalažući se za uspostavljene teokratske islamske države. Osim toga, bio je antisemita, često upućujući poruke mržnje protiv Jevreja.
Godine 1979. godine odlučio je da se pridruži islamskom teologu i jednom od osnivača Al-Kaide Abdullahu Azzamu u Pakistanu. Do 1984. godine, Bin Laden i Azzam osnovali su Maktab al-Khidamat, koji je usmjeravao novac, oružje i borce iz cijelog arapskog svijeta u Afganistan u borbi protiv SSSR-a. U to vrijeme Sjedinjene Američke Države pomagale su mudžahedine u ratu s Sovjetima.
Zajedno sa nekoliko drugih islamističkih lidera 1988. godine osnovao je Al- Kaidu, obilato je pomažući novcem kojeg je naslijedio nakon smrti oca, u želji da borbu mudžahedina u Afganistanu izveze u druge države islamskog svijeta. Nakon povlačenja Sovjeta iz Afganistana, dočekali su ga kao heroja u Saudijskog Arabiji, u kojoj je podržavao opozicione frakcije, smatrajući da Saudijska Arabija treba prekinuti savezništvo s SAD-om.
Godine 1990. FBI je otkrio prve terorističke planove članova Al-Kaide, koji su namjeravali minirati nebodere u New Yorku, što je bio jasan znak širih aktivnosti grupe. Nakon što je protjeran iz Saudijske Arabije, 1992. godine prebacio se u Sudan. Uživajući podršku vlasti, nastavio je širiti utjecaj Al-Kaide investirajući u infrastrukturu, agrikulturu i biznis, ali i terorističke kampove u sudanskoj pustinji. Radnike koje je zapošljavao dijelom su bili njegovi saborci iz Afganistana.
Pod pritiskom Saudijske Arabije, Egipta i SAD-a, Bin Laden je 1996. godine napustio zemlju vrativši se u Afganistan, te je iste godine proglasio rat Sjedinjenim Američkim Državama. U kratkom roku, uz pomoć donatora iz Afganistana i Pakistana, uspio je preuzeti aviokompaniju Ariana, koja je prevozila mudžahedine, oružje, novac i drogu preko Ujedinjenih Arapskih Emirata i Pakistana.
Prvi teroristički napad Al-Kaida je izvela u decembru 1992. godine na hotel Gold Mihor u Adenu ubivši dvoje ljudi. Takvu praksu, Al-Kaida je opravdala fetvom izdatom od Mamdouha Mahmuda Salima, jednog od osnivača organizacije, u kojoj je stajalo da će nevino ubijeni tokom terorističkih napada, u slučaju da su muslimani, završiti u Dženetu, a nevjernici ili loši ljudi u Džehenemu.
Napad na Svjetski trgovački centar 11. septembra 2001. godine koji je izvela Al-Kaida, Bin Laden je u početku negirao, da bi 2004. godine rekao da je on lično inicijator.
"Bog zna da nam nije palo na pamet napasti Tornjeve, ali nakon što je situacija postala nepodnošljiva, a svjedoci smo nepravde i tiranije američko-izraelskog saveza protiv našeg naroda u Palestini i Libanonu, razmišljao sam o tome. A događaji koji su me direktno pogađali desili su se 1982. i događaji koji su uslijedili, kada je Amerika dopustila Izraelcima da napadnu Liban, uz pomoć Šeste američke flote. Dok sam gledao uništene tornjeve u Libanonu, palo mi je na pamet da na isti način kaznim nepravedne, uništiti Tornjeve u Americi kako bi mogli okusiti nešto od onoga što kušamo i zaustaviti ubijanje naše djece i žena", rekao je tom prilikom Bin laden.
Američke vlasti su ubrzo podigle optužnicu protiv lidera Al-Kaide, te je on postao 456. osoba koja se našla na listi deset najtraženijih američkih bjegunaca. Osim toga, SAD-e su ponudile nagradu od 25 miliona dolara onome ko bi dao informaciju o lokaciji Bin Ladena koja bi dovela do hapšenja ili smrti.
Nakon što je izabran za američkog predsjednika 2008. godine Barack Obama je obećao da će Bin Laden biti ubijen, a Al-Kaida "uništena". Tri godine kasnije on je naredio tajnu operaciju hapšenja ili ubijanja Bin Ladena, te je na današnji dan prije deset godina lider Al-Kaide ubijen u Abbottabadu u Pakistanu od strane američkih specijalnih snaga.
Ni deset godina nakon smrti Bin Ladena, vjerski radikalizam, konzervatizam i isključivost ne čine se slabiji u društvima koja su ekonomski i politički u trajnoj krizi, kao što je bilo primjetno u sirijskom ili iračkom ratu, već se samo pojavljuju u različitim formama.
