Science Alert piše da je ovu divovsku rupu prvi put primijetio televizijski tim koji je letio iznad tog područja, a prema navodima časopisa The Siberian Times, kada su naučnici istraživali šta se zapravo desilo, pronašli su komade leda i stijena izbačenih stotine metara dalje od epicentra.
Naučnici su tek počeli istraživati fenomen i za sada nije sa sigurnošću utvrđeno da li je ovaj ponor nastao kao posljedica klimatskih promjena.
Međutim, 2014. godine se nešto slično desilo na poluotoku Jamal na sjeverozapadu Rusije nakon niza neobično toplih ljeta.
Giant new 50-metre deep 'crater' opens up in Arctic tundra. Blocks of soil and ice thrown hundreds of metres from epicentre of the funnel at the Yamal peninsula https://t.co/2fTA8GZRS4 #YamalFunnels2020 pic.twitter.com/t5CJRVwuRS
— The Siberian Times (@siberian_times) August 29, 2020
Zbog globalnog zatopljenja na Arktiku, ubrzano se otapa područje vječnog leda. Naučnici smatraju da ovaj proces utječe na stvaranje ovakvih ponora, ali da još nema dovoljno istraživanja koja sa sigurnošću potvrđuju da su klimatske promjene te koje primarno potiču njihov kolaps.
Metan je 84 puta snažniji staklenički plin od ugljikovog dioksida te bi ispuštanje ogromnih zaliha tog plina moglo pokrenuti nepovratan proces koji može još više ubrzati globalno zatopljenje.
Studija je 2017. godine analizirala fotografije takvih ponora koje sežu još iz 1970-ih i utvrdila da su se posljednjih godina oni neprimjetno povećali, što sugeriše da je otapanje permafrosta barem djelimičan pokretač takvih vrsta događaja.
Iste godine je drugo istraživanje pronašlo 7.000 plinskih balončića ispod poluotoka Jamal, tačno na istom mjestu gdje se sada otvorio ogroman ponor.
Osim što bi se zbog klimatskih promjena u atmosferu mogla izbaciti nevjerovatna količina do sada zarobljenog metana, naučnici su zabrinuti i zbog toga što bi otapanje permafrosta moglo osloboditi drevne bolesti o kojima ne znamo skoro ništa.
