Od 2015. godine kineske vlasti su intenzivno krenule u proširenje kapaciteta mornarice, a kineski predsjednik Xi Jinping naredio je ulaganja u brodogradilišta koja su se gotovo identičnim tempom nastavila i šest godina kasnije.
"Zadatak izgradnje moćne mornarice nikada nije bio tako važan kao danas", rekao je kineski predsjednik tokom vojne parade 2018. godine.
Plan izgradnje brodova vrlo brzo je dobio svoje obrise, a rezultati u pet godina rada bili su gotovo nevjerovatni. Mornarica Narodnooslobodilačke vojske Kine (PLAN) je tokom 2015. godine u floti posjedovala 255 borbenih brodova.
Pet godina poslije kineska mornarica imala je 360 brodova u opticaju, što je prema podacima američkog Ureda za pomorsko obavještajnu službu (ONI) 60 više od američke mornarice.
Prema predviđanjima ONI-ja, Kina će za četiri godine imati više od 400 borbenih brodova unutar mornarice.
"Već zapovijedajući najvećim svjetskim pomorskim snagama, Narodna Republika Kina gradi alarmantnom brzinom moderne podmornice, nosače aviona, borbene avione, amfibijske brodove za podmornice, balističke nuklearne raketne podmornice, velike rezače obalne straže i polarne ledolomce", stoji u izvještaju ONI-ja.
Gdje je u svemu tome SAD?
Iako se očekuje da će Kina do 2025. godine u ponudi imati 400 borbenih brodova, prema analizi CNN-a to i dalje neće značiti apsolutnu dominaciju nad Sjedinjenim Američkim Državama. Američka mornarica u ovom trenutku ima znatno veći broj osoblja, više od 330.000, u odnosu na kineske snage koje imaju oko 250.000 vojnika.
Drugi faktor koji je i dalje znatno više na strani SAD-a jeste i sama veličina brodova. Američka mornarica i dalje isporučuje veće brodove koji mogu sa sobom nositi mnogo više naoružanja za razliku od kineskih brodova.
Međutim, Washington u ovom trenutko teško da može parirati kineskim snagama kada je riječ o brodovima manjeg kapaciteta.
"Velika prednost koju kineska mornarica ima u odnosu na američku mornaricu je u patroliranju s manjim brodovima. Statistici manjih brodova doprinosi i pomorska policija i kineska obalna straža, što znatno doprinosi ukupnom broju brodova PLAN-a. To su svakako zabrinjavajuće stvari za Washington koji trenutno ima znatno veće probleme zbog pandemije koronavirusa u odnosu na Kinu. Također, analitičare brine činjenica da je Kina najavila povećanje godišnjeg budžeta za vojsku za 6,8 posto, što ne ide u korist SAD-u", navodi CNN.
Šta donosi budućnost?
U narednom periodu, prema predviđanjima analitičara, kineska mornarica će i dalje bilježiti rast koji je sasvim dovoljan da se održi u samom svjetskom vrhu. Osim izgradnje borbenih brodova, Kina ima prednost i u tome što je trenutno u samom vrhu kada je riječ o komercijalnoj brodogradnji. U 2018. godini azijska velesila držala je 40 posto ukupne svjetske brodogradnje, što je bilo dosta iznad ostalih država na listi.
Također, ukoliko se pogledaju podaci kroz historiju, CNN navodi kako je Kina tokom 2019. godine proizvela više brodova nego što su to Sjedinjene Američke Države uradile tokom Drugog svjetskog rata.
"Kada bi došlo do sukoba, višak industrijskih kapaciteta Kine, uključujući komercijalna brodogradilišta, mogao bi se brzo namijeniti za vojnu proizvodnju i servisiranje ratnih brodova, što bi dodatno ojačalo vojne sposobnosti Kine", navodi se u analizi.
Ipak, praktične sposobnosti Kine i dalje se ne podudaraju s težnjama kineskih vlasti. Da bi Kina u budućnosti ostvarila pune kapacitete mornarice, država će morati uložiti u znatno veće i jače nosače aviona koji trenutno nisu dostojni snage PLAN-a o kojoj se govori.
Međutim, ukoliko se u obzir uzme ubrzani rast koji kineska mornarica bilježi u posljednjih nekoliko godina, nema sumnje kako će se u narednom periodu i ovaj segment poboljšati, što se svakako poklapa s planovima Kine da do 2049. godine postane globalna vojna sila koja će svoje kapacitete moći u potpunosti koristiti u svakom dijelu svijeta.
Pored geopolitičke prednosti, kineska mornarica će ostvarivanjem punih kapaciteta znatno poboljšati svoj utjecaj i na područjima koja su od strateškog interesa za Kinu, što se prije svega odnosi na Tajvan koji je za Kinu i dalje prioritet broj 1.
