Građani Sirije izlaze na izbore: Politički igrokaz u kojem uvijek pobjeđuje Bashar al-Assad
Posljednje predsjedničke izbore Sirija je održala 2014. godine. Period je to u kojem se sirijsko područje suočavalo s velikim sukobima koji su od rata između unutarnjih frakcija prerasli u međunarodni sukob u koji su se uključile Sjedinjene Američke Države, Rusija, Turska, Izrael te Iran.
U atmosferi haosa, pobjedu na prošlim izborima odnio je sadašnji predsjednik Bashar al-Assad, koji je osvojio gotovo 90 posto glasova. Upravo ta Assadova pobjeda bila je svojevrsna potvrda kako su on i njegova strana Ba'ath uspjeli preživjeti turbulentan period s kojim se u tom trenutku suočavala Sirija, ali i cjelokupno područje Bliskog istoka pod utjecajem događaja koji su kasnije postali poznati kao "Arapsko proljeće".
Sedam godina nakon posljednjih izbora Sirija se i dalje nalazi u teškoj situaciji, a uprkos činjenici da će se u borbu s Assadom upustiti dva kandidata, većina građana Sirije, ali i posmatrači su uvjereni kako će Assad ponovno odnijeti uvjerljivu pobjedu.
Ko izlazi na megdan Assadu?
Tokom prijava za predsjedničke izbore sirijski organi dobili su ukupno 51 zahtjev brojnih političkih i nepolitičkih individua koje su izrazile želju za suočavanje s aktuelnim predsjednikom Assadom.
Međutim, Ustavni sud Sirije na kraju je odbacio većinu prijava za izbore tvrdeći kako kandidati ne ispunjavaju osnovne uslove za kandidaturu na izborima.
Između ostalog, pravila koja je sama Assadova stranka donijela 2014. godine, a koja se tiču izbora, podrazumijevaju da osoba koja se prijavljuje na izbore mora imati najmanje 40 godina te da nije oženjena ili udata za stranog državljanina.
Najbitnije pravilo tiče se i boravka političara na području Sirije, gdje se navodi kako se za političku funkciju ne mogu kandidovati osobe koje ne borave najmanje 10 godina na području Sirije, što su mnogi protumačili kao idealnu formulaciju kojom je Assad u potpunosti obrisao opoziciju.
Uzevši u obzir rigorozna pravila, sirijski sud odlučio je pružiti priliku za kandidaturu samo dvojici kandidata. Tako će se 26. maja uz Assada na izbornim listama naći i Mahmoud Ahmed Marei, opozicioni političar iz Damaska, te Abdallah Sallem Abdallah, jedan od ministara koji su učestvovali u radu Assadove vlade između 2016. i 2020. godine.
Mahmoud Marei je opozicioni političar koji uprkos određenim neslaganjima s politikom Bashara al-Assada predstavlja svojevrsnu "tolerantnu" opoziciju koja do sada nije imala snagu da značajnije ugrozi Assadovu poziciju. Tokom predstavljanja predizbornog programa, Marei je mirnim tonom govorio o daljnjoj budućnosti Sirije te je naglasio kako fokus političara mora biti na unutarnjem dijalogu.
"Kao opozicija moramo ostaviti trag jer znamo da se demokratija ne gradi preko noći. To je naporan posao", rekao je Marei.
Naglasio je kako je sirijska kriza i dalje komplikovana te da zahtijeva ogromne napore i vlasti i opozicije kako bi se okončala. Međutim, Marei je naglasio kako je njegova kampanja posvećena i tome da se u potpunosti uklone ilegalne snage u Siriji, što uključuje američke i turske vojne trupe.
"Naš prioritet mora biti teritorijalni integritet Sirije. Pored toga, moramo raditi i na puštanju političkih zatvorenika te osigurati značajnije učešće mladih Sirijaca u politici", rekao je Marei.
Osim Mareija, pravo na kandidaturu dobio je i Abdaallah Sallem Abdallah, lider ljevičarske partije sa sjedištem u Allepu te političar koji je dugo vremena obavljao funkciju unutar Assadove vlade. Iako je Sallem zvanično na izborima suprotstavljen Assadu, njegova politika ne razlikuje se značajno od politike dosadašnjeg predsjednika.
Sallem je pozvao građane na jedinstvo te je naglasio kako je ključno pitanje ponovno uspostavljanje i aktivnija uloga Nacionalnog progresivnog fronta Sirije - koalicije stranaka kojom upravlja upravo stranka Bashara al Assada.
Assad suvereno vlada Sirijom
Za razliku od sirijske opozicije u egzilu, koja se protivi Assadovoj politici, građani ove države i dalje ističu kako ostaju vjerni politici sirijskog predsjednika.
"Bog, Sirija i Bashar. Spremni smo se žrtovati za Bashara", uzvikivali su brojni simpatizeri politike ovog političara.
Ono što ide u prilog sirijskom predsjedniku kada je riječ o izborima jeste i sama situacija na terenu. Brojni građani koji su živjeli na prostoru Sirije, a koji se nisu slagali s Assadovom politikom, raseljeni su u susjedne države, što svakako doprinosi i smanjenju opozicione oštrice u samoj Siriji.
Prema podacima Svjetske banke, tokom sirijskog rata populacija u ovoj državi je spala s 21 milion stanovnika na 16 miliona stanovnika, a tendencija odlaska i dalje se nastavlja.
Pored odlaska građana, u Siriji i dalje postoje osobe koje se deklarišu kao protivnici Assadovog režima. Međutim, njihovi glasovi sve su tiši, a represivne metode vladajuće elite doprinijele su i sve većoj dozi straha među opozicionarima koji sve manje koriste priliku za kritikovanje režima.
Kako bi na određeni način relaksirao javnost, Assad je uoči samih izbora amnestirao više od 400 aktivista koji su se deklarisali kao protivnici režima, što su mnogi protumačili kao potez kojim Assad dodatno nastoji pridobiti sirijsko javno mnijenje.
Iako bi izbori sami po sebi trebali predstavljati "praznik demokratije", sirijska opozicija u susjednim državama te zemlje Zapada smatraju kako sirijski izbori predstavljaju "farsu" koju je osmislio lider Bashar al-Assad.
Na papiru, Sirija spada u države koje imaju multistranački sistem. Međutim, izborni zakon i drugi mehanizmi koje je usvojila Assadova partija doprinijeli su stvaranju političkog sistema koji jedino pogoduje trenutnom režimu i sirijskom predsjedniku.
Kako vrijeme odmiče, promjene u Siriji sve su manje realne, a rijetki izborni ciklusi potvrđuju kako Bashar al-Assad i dalje uživa povjerenje stanovnika ekonomski razorene države koja se vremenom pretvorila u idealno tlo za vojne sukobe brojnih međunarodnih aktera.
