Ispovijest Amerikanke: Zašto su mi trebale tri sedmice da saznam imam li koronavirus
Lauren Calihman iz Riverdalea u New Yorku nije se mogla testirati na koronavirus nekoliko sedmica, jer "nije ispunjavala kriterije", iako je bila na okupljanju na kojem se zarazilo petero ljudi. Ona se pridržavala samoizolacije, ali je, kako sama kaže, razočarana protokolom koji bi trebao spriječiti širenje zaraze, piše CNN.
Kada je odlučila otići na bat micvu početkom marta, gdje su židovski vjernici proslavljali punoljetstvo djevojčice, u SAD-u nije bilo ozbiljno stanje i nije bilo mnogo slučajeva zaraženih, ali je ubrzo broj inficiranih počeo rasti.
Stručnjaci su savjetovali sve da se testiraju kako bi se širenje zaraze zaustavilo ili usporilo, ali je Laurenin slučaj pokazao da nije sve tako jednostavno kao što zvuči.
Zabava s nesretnim preokretom
Nekoliko dana poslije bat micve, drugi njujorški slučaj novog koronavirusa potvrđen je u New Rochelleu, gradu iz kojeg je bila većina gostiju sa zabave i koji je uskoro postao kontaminirana zona. U trenutku bat micve, koronavirus je bio nov za SAD – strašna prijetnja iz Washingtona koja bi mogla krenuti na istok.
"Vidjelo se da su ljudi mnogo oprezniji u kontaktu s drugima i da su više pazili na higijenu. Ipak, i dalje su plesali i držali se za ruke u krugovima koji su tipični za židovska slavlja. U tome nije bilo ničeg čudnog, jer tada nikom iz New Yorka nije bio dijagnosticiran COVID-19 i rizik nije bio dovoljno veliki da bi se događaji otkazali i da bi se insistiralo na socijalnoj udaljenosti. Nekoliko dana kasnije bila sam u nevjerici kada sam čula da je čovjek iz New Rochellea pozitivan, ali on nije bio na slavlju, pa sam mislila da nitko tamo nije ugrožen", kaže Lauren.
Sedam dana kasnije, poslije cijele radne sedmice, volontiranja, odlaska na jogu i drugih uobičajenih aktivnosti, saznala je da je barem pet gostiju sa slavlja pozitivno i da je Zavod za zdravlje tražio od svih koji su bili na zabavi da se samoizoliraju 14 dana.
"Brinući se više za svoje starije rođake nego za sebe, prihvatila sam to što moram biti u karantinu i uzela neplaćeno odsustvo na poslu", priča ona.
Borba za testiranje
Lauren je, kao i mnogi njeni sunarodnjaci, sumnjala da je vlada SAD-a spremna za borbu s epidemijom, posebno zato što nije ispunjeno obećanje da će do kraja prve sedmice marta biti napravljeno oko 1,5 miliona testova.
"Zvala sam Zavod za zdravlje i saznala da karantena znači da trebam ostati u kući cijeli dan, bez obzira na sve, osim ako mi nije potreban medicinski tretman i da ne trebam primati posjetitelje. Iznenadila sam se kada su mi, nakon što sam im saopćila svoje simptome, rekli da će me posjetiti u roku 48 sati kako bih se testirala. Čekala sam, sigurna da su na putu prema meni i zahvalna što sam u kućnoj karanteni, a ne na kruzeru kao što je Diamond Princess. Moje zadovoljstvo je isparilo kada se niko poslije 48 sati nije pojavio", priča Lauren .
Iako su joj prvi put rekli da će ju doći testirati, prilikom drugog poziva saopćeno joj je da ona nije prioritet, da je šesti stepen prioriteta od sedam, i da joj više ne mogu sa sigurnošću reći hoće li je i kada doći testirati.
"Bila sam sretna što smatraju da nisam prioritet, ali u isto vrijeme svjesna i toga da je to deveti dan otkad sam bila izložena zarazi i smatrala sam da je važno da razumiju moj status i sve moguće posljedice. Kada je potvrđeno da su Tom Hanks i njegova supruga Rita Wilson zaraženi, meni je ostalo još nekoliko dana karantina, prošle su dvije sedmice otkad sam bila izložena i vrijeme je istjecalo. Svakog sata izvještavali su o novim slučajevima, što znači da su se ljudi negdje testirali", kaže ona.
Tada je uspjela saznati da lokalna klinika obavlja testove, pa se najavila da će doći, a tom prilikom joj je rečeno da će test biti napravljen ako se bude "kvalifikovala" za njega.
"Pet dana otkad sam posljednji put bila na suncu spremila sam torbu punu sredstava za dezinfekciju i uputila se u šetnju dugu 40 minuta kako bih izbjegla ikoga dovesti u opasnost u autobusu ili u taksiju. Tek kada sam ušla u čekaonicu i vidjela plave maske svuda oko sebe, stekla sam pravu sliku o onome što se događa", priča ona.
Liječnica ju je pregledala i istaknula da se ne slaže sa Zavodom za zdravlje i smatra da ona spada među one koji su prioritetni, ali da je ne može testirati, jer ne ispunjava "kriterije" Agencije za hranu i lijekove.
Da bi se neko kvalificirao za testiranje, trebao je imati temperaturu višu od 38 stepeni, a nivo kisika u krvi trebao je biti ispod 95 posto. Lauren je imala temperaturu 37 i 99 posto kisika u krvi.
Liječnica joj je savjetovala da ostane sedam dana duže u karantinu i da nazove sutradan u slučaju da se nešto promijenilo.
Nepokolebljiva u namjeri da se testira
Sutradan je dobila poziv od iste liječnice, koja joj je objasnila da nemaju dovoljno resursa i da moraju poštovati protokol.
"Rekla mi je da je jedna njena kolegica, trudna liječnica, odbijena kada je tražila testirati se na COVID-19 iako je imala ozbiljne simptome. Čak ni zdravstveni radnici nisu znali kako se testirati", kaže Lauren.
Ona je tada odlučila potegnuti neke veze, da bi na kraju dobila poziv od liječnice koja ju je morala odbiti testirati i koja joj je rekla da su kriteriji spušteni i da se konačno kvalificirala za testiranje.
"Novi ljekar mi je rekao da sam od 30 koje je testirao danas ja jedna od dvije osobe za koje on misli da mogu biti pozitivne. Puls mi je bio ubrzan, što je ukazivalo na slabiju groznicu koju nisam uočila dok sam bila kod kuće. Kada mi je poslušao pluća, rekao je da mi desno plućno krilo zvuči opterećeno i kao da mu nedostaje zraka. Tek kada me pitao jesam li osjetila da mi nedostaje daha, shvatila sam da jesam. Bila sam toliko usredotočena na to da se testiram i naviknuta na respiratorne probleme zbog toga što sam astmatičar da nisam ni primijetila da imam problema s disanjem", kaže Lauren.
Tog dana su je testirali i rekli da će dobiti rezultate za pet do sedam dana.
"To su gotovo tri sedmice otkad sam bila izložena virusu i gotovo dvije sedmice od mog prvog pokušaja da se testiram. S obzirom na brzinu širenja virusa svijetom, to je neprihvatljiva i potencijalno opasna količina vremena. Ako rezultat bude bio pozitivan, tri sedmice su dovoljno vremena da zarazim još nekoliko ljudi i da tako ugrozim stotine i tisuće drugih. Ovo iskustvo naučilo me da često kao individualci ne možemo uočiti uvijek točne simptome bez pomoći profesionalca. Osim toga, shvatila sam da nitko od nas ne može držati zarazu pod kontrolom ako nema dobrog protokola. Svi ugroženi trebali bi zahtijevati promjenu u načinu na koji se postupa u vrijeme zaraze kako bismo se ubuduće na što efikasniji način izborili s njom", zaključuje Lauren.
