Izazovi koji će odlučiti sudbinu Rusije: U ovoj godini Kremlj će se suočiti sa tri ključna pitanja
Više od deset mjeseci nakon invazije na Ukrajinu, kontrast između razmjera vanjskih šokova s kojima se Rusija suočava i relativne inercije unutar zemlje je zapanjujući. Uprkos vojnim neuspjesima i sankcijama, većina Rusa nastavila je sa svojim životima kao da se ništa ne događa, dok su elite pokušavale ne razmišljati o tome što sutra može donijeti, umjesto toga dajući puno povjerenje Putinu, stoji u analizi Tatjane Stanovaje za Carnegie.
Međutim, 2023. mogla bi se pokazati dramatičnom godinom za Rusiju i biti ključna za otpor njezinog vodstva promjenama, a posebno sa tri unutrašnja pitanja koja će oblikovati razvoj zemlje u narednim desetljećima.
Prvo, Putin će morati odlučiti hoće li se kandidovati za reizbor 2024. godine. Ruski ustav izmijenjen je 2020. godine kako bi mu se omogućilo da ostane predsjednik do 2036. godine. On bi također mogao imenovati nasljednika.
Za sada niko nije siguran kakvi su mu planovi. To je očekivano, budući da Putin radije drži svoje elite u neznanju. U ljeto 2020. godine pravdao je ustavne promjene koje su omogućile produženje njegove vladavine kao zaštitu od nemira među elitama, za koje je rekao da "trebaju raditi, a ne tražiti nasljednike".
Nakon revizije ustava, i predsjednička administracija i elite djelovale su na pretpostavci da će se Putin na vlasti zadržati neograničeno dugo. Danas je ključno pitanje koliko je njegovu računicu promijenio rat, a posebno to što nije išlo po planu.
Neki vjeruju da je oslobađanjem ozbiljnih problema i prijetnji rat ojačao Putinovu odlučnost da ostane na vlasti i nakon 2024. godine S obzirom na njegov prezir prema "političkim dezerterima", onima koji su dali otkaz u teškim vremenima nije vjerojatno da će postati jedan od njih.
Drugi smatraju da ne samo da je Putin otvoren za odustajanje od vlasti, on bi to mogao vidjeti kao dio rješenja sukoba s Ukrajinom. Čak i ako se čini da je to samo pusta želja, dio elite se očito nada da će takvo resetiranje biti dovoljno da prekine nedavni niz neuspjeha Rusije.
Problem 2024. godine je, postao glavni izvor tjeskobe za elite. To će više nego bilo koje drugo pitanje uticati na događaje u 2023. godini, dok političari pokušavaju predviditi Putinove namjere i planirati s ciljem minimiziranja rizika.
Drugo, povezano pitanje je sve veći raskol između onih u elitama koji su za eskalaciju rata i onih koji upozoravaju da se to ne čini. Ova podjela pojavila se nakon ruskog povlačenja iz regije Harkov i povlačenja iz ključnog grada Hersona, a potaknuta je ukrajinskim napadom na most prema Krimu, održanim referendumima o pripajanju okupiranih dijelova Ukrajine i naknadnom nejasnoćom vlasti o tome gdje su granice Rusije.
Pragmatičari, koje čine tehnokrati, ali i srednje rangirani dužnosnici u vojsci i službama sigurnosti, ujedinjeni su u uvjerenju da rat treba zaustaviti i promisliti te da se zemlja treba odlučiti za realističniju politiku u skladu s svojim prilično ograničenim kapacitetima. Jastrebovi pozivaju Rusiju ne samo da oslobodi svoju punu vojnu moć protiv Ukrajine, već i da radikalno rekonstruiše vlastiti politički i ekonomski sistem. Treća strana čini njihovu revolucionarnu frakciju (iako pro-Putinovu, barem za sada) čiji je cilj zamijeniti vladu za koju smatraju da je u zastoju.
Njihova borba za prevlast trebala bi biti jedna od ključnih političkih borbi 2023. i ona koja uvelike ovisi o događajima na bojnom polju: što je Rusija lošija u vojnom smislu, to je borba pragmatičara s jastrebovima intenzivnija. Kremlj će smatrati da njegov preferirani mehanizam za suzbijanje neslaganja, represija, nije prikladan protiv onih koji su lojani režimu.
Jastrebovi će krenuti u ofanzivu, ciljajući na vojne strukture i političare, kao što je već učinio Jevgenij Prigožin, zloglasni šef privatne vojne kompanije Wagner.
Sve ovo ostavlja Rusiju zaglavljenu između vojnog ludila i pažljivog razmatranja moguće deeskalacije, a Putina pred izborom: između udvostručenja svoje donkihotske potrage za odlučujućim porazom Kijeva i povratka za pregovarački stol, sa Zapadom ako ne i Ukrajinom.
Treće ključno pitanje s kojim se Rusija suočava 2023. vrti se oko kadrovskih promjena u vladi, koje su vrlo vjerojatne, iako je teško predvidjeti tko će koga zamijeniti.
Dugotrajno nagomilavanje napetosti unutar Vlade još glavni razlog za očekivanje kadrovskih promjena. Ministar obrane Sergej Šojgu i načelnik Glavnog štaba Valerij Gerasimov optuženi su za korupciju u oružanim snagama, dok je FSB kritiziran zbog obavještajnih propusta. Smatra se da je zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Dmitry Medvedev potpuno izgubio konce, a za gradonačelnik Moskve Sergey Sobyanin smatra se da je previše apolitičan, dok se guvernerka središnje banke Elvira Nabiullina sumnjiči da se potajno protivi ratu.
Sve vladini kadrovi su nezadovoljni jedni s drugima: uzajamna nesklonost koja Putinu daje povoda da promijeni stvari. Ipak, njegov konzervativizam i strepnja kada je riječ o otpuštanju podređenih vjerojatno će ga navesti da pokuša uspostaviti ravnotežu između stabilnosti i obnove.
Na ove sudbonosne događaje duboko će uticati događaji na bojnom polju. Ako, kao što je Kijev predvidio, Rusija pokuša ofenzivu velikih razmjera u februaru ili martu, vjerojatno će naići na značajan ukrajinski otpor. U suprotnom, Moskva će nastaviti polako gušiti Ukrajinu napadima na njezinu infrastrukturu, na što će Kijev odgovoriti diverzantskim napadima na rusko tlo.
Ruski politički život ostat će u stisku ratne sumorne i opresivne atmosfere, ostavljajući elite još više tjeskobnim i u strahu od budućnosti. Putinova hipertajnovitost i odbijanje da se ikome objasni neće ništa pomoći ovoj situaciji. Represija će nedvojbeno rasti, uz kriminalizaciju svih neslaganja, uvođenje elemenata državne ideologije i iznalaženje novih izgovora za još duže zatvorske kazne.
Godine 2023. sada već historijski rat Rusije s Ukrajinom pokazat će svoj puni transformacijski potencijal, konačno mijenjajući Rusiju iznutra i opterećujući sposobnost njezinih čelnika da drže situaciju pod kontrolom i planiraju odluke koje donose.
