Izrael imao puno ozbiljniji plan sa pejdžerima, ali strahovali da su otkriveni
Izrael je u ovoj operaciji ostvario značajan taktički trijumf, vrstu spektakularnog državnog udara o kakvom biste čitali u trilerima. Nedvojbeno je to poniženje za Hezbolah, koje će povećati njihovu nesigurnost i biti loše za njihov moral.
Međutim, postoji potencijalno ozbiljna strateška mana za Izrael, jer iako to ponižava moćnu libanonsku miliciju i politički pokret, to ih ne odvraća.
I ne približava se strateškom cilju Izraela da zaustavi Hezbolahove napade i omogući više od 60.000 Izraelaca na sjevernoj granici koji nisu bili u svojim kućama gotovo godinu dana da se vrate kući.
Izraelci su upotrijebili važno, odvažno oružje, koje je očito vrlo učinkovito u njihovom smislu.
Ali izvještaji u Al Monitoru, uglednom bliskoistočnom biltenu, kažu da ga nisu mogli iskoristiti na način na koji su se nadali. Izvorni plan, kaže se, bio je da Izrael nastavi s razornim napadima dok se Hezbolah još uvijek koleba. Napad na dojavljivač, kažu izvještaj, trebao je biti uvodna salva u velikoj eskalaciji - kao dio ofanzive ili možda invazije na južni Libanon.
Ali ti isti izvještaji govore da je Hezbolah postajao sumnjičav - prisiljavajući Izrael da rano pokrene ovaj napad. Dakle, Izraelci su pokazali da mogu ući u komunikaciju Hezbollaha i pokazali da ih mogu poniziti, ali ovaj napad ne vraća regiju ni milimetar više unazad od cjelokupnog rata. Umjesto toga, gura ga bliže.
Sve u ovom trenutku u smislu deeskalacije na Bliskom istoku ovisi o Gazi.
Dok se taj rat nastavlja, bilo da se radi o sukobu s Libanom, bilo da se radi o napadima Huta na Crvenom moru, bilo da se radi o napetostima s Irakom; ništa neće deeskalirati.
Američki izaslanik u Libanu Amos Hochstein marljivo radi već mjesecima - razgovarajući s Libancima, a neizravno s Hezbolahom i Izraelcima, pokušavajući pronaći način da se ovo diplomatski deeskalira. I navodno, Izraelci nisu rekli SAD-u o tome što rade s ovim planom do posljednjeg trenutka - tako da ni to neće pomoći njegovim naporima.
Američka predviđanja da je prekid vatre u Gazi blizu ponovno su se suočila s dva naizgled nepomična objekta.
Jedan je vođa Hamasa, Yahya Sinwar, koji želi trajno izbacivanje Izraela iz Pojasa Gaze, kao i veliko oslobađanje palestinskih zatvorenika u zamjenu za preostale izraelske taoce u Gazi. Drugi je izraelski premijer, Benjamin Netanyahu, koji je ostao pri svom inzistiranju da Izrael može i hoće ostvariti potpunu pobjedu nad Hamasom.
Konsenzus u Izraelu je da on ima koristi od produžavanja rata, usprkos pritisku porodica talaca i njihovih pristaša za dogovorom da se njihovi ljudi vrate kući.
Premijerovi ultranacionalistički saveznici u njegovoj koaliciji također su zaprijetili da će srušiti vladu ako sklopi dogovor. Izrael i njegovi saveznici inzistiraju na tome da je vođenje rata svojim starim neprijateljima u libanskom Hezbolahu posve legitiman čin samoodbrane.
Još jednom, međutim, postoje ozbiljni znakovi pitanja o načinu na koji je izraelski napad ranio i ubio civilne prolaznike.
Snimke CCTV-a pokazuju kako je dojavljivač eksplodirao na prepunoj tržnici dok je njegov vlasnik kupovao hranu. Izvještaji u Libanu govore da je mlada djevojka ubijena kada je očev pejdžer eksplodirao.
Hezbolah će se otezati od napada, ali će se brzo sastaviti kao organizacija i naći će drugi način komunikacije. Liban je mala zemlja i poruke se lako mogu nositi u ruci.
Nema sumnje da će Hezbolah i njegovi saveznici u Iranu, čiji je ambasador u Bejrutu ranjen u napadu, trenutno lizati rane. Ali još jednom je regija gurnuta točno na rub sveopćeg rata. Prije ili kasnije, ako se ovako nastavi, past će niz liticu, piše BBC.
Troje mrtvih i stotine ranjenih u eksplozijama voki-tokija u Libanu, strahuje se da broj nije konačan
