Mujica je 60-ih i 70-ih godina prošlog vijeka bio član militantne ljevičarske grupe Tupamaros, a pretrpio je jedno teško ranjavanje, četiri zarobljavanja i ukupno 13 godina robije. Ipak, pored nasilne prošlosti on je među saborcima dobio ime Florist, zbog svoje ljubavi prema cvijeću i nježnoj naravi.
Nakon izlaska iz zatvora 1985. godine on će još više smanjiti militaristički i radikalni pristup nakon čega počinje graditi svoju karijeru mainstream političara.
U regionu gdje ljevičari često napadaju privatni sektor i optužuju isti za sve ekonomske probleme, Mujica je pronašao zlatnu sredinu zajedno sa unijom lijevih partija Frente Amplio.
Zahvaljujući posebnom pristupu i balansiranju između socijalizma i privatnog sektora, Urugvaj od 2005. godine, kada Mujica postaje ministar poljoprivrede, drži prosjek ekonomskog rasta od 5,8 posto. Nivo siromaštva je prije njegovog stupanja na poziciju iznosio oko 40 posto, a 2014. iznosi 13 posto.
Nivo ravnomjerno raspoređenog bogatstva najviši je u posljednjih 30 godina, a Mujica kaže da je to zapravo njegov najveći uspjeh.
Mujica ima i svoje kritičare jer je često optuživan zbog svog pomalo haotičnog vladanja i kontroverznih i kontradiktornih izjava. I pored takvih primjera njegovo vladanje odobrava preko 60 posto građana Urugvaja.
Mujica postaje predsjednik 2010. godine, a danas neće moći glasati za sebe jer mu Ustav zabranjuje drugi mandat odmah po okončanju tekućeg. On će ostati u partiji i svoju moć pokušati usmjeriti kroz djelovanje u kongresu.
Kao predsjednik, Mujica je sproveo radikalne socijalne reforme, uključujući zakon koji prodaju i proizvodnju marihuane stavlja u potpunu kontrolu države. Većina Urugvajaca nije sretno zbog ovog zakona. Zagovornici legalizacije zakon nazivaju totalitarnim jer država određuje dozvoljenu količinu marihuane koja se smije kupiti, a korisnici moraju biti upisani u zvanični registar.
Mujica je zaokupio pažnju svjetske javnosti zbog činjenice da živi izuzetno skromno zbog čega je nazvan "najsiromašnijim predsjednikom".
