Kako je u Južnoj Koreji stvorena industrija usvajanja djece: "Bolje su brinuli o psu nego o meni"

Ukazano je da je nedostatak vladinog nadzora za posljedicu imao da privatne agencije "masovno izvoze djecu", a da je to bilo vođeno profitom. Otkrivene su prevare, falsifikovanje evidencija i slučajevi prinude u procesu usvajanja. Južna Koreja je od 1950-ih poslala više djece u inostranstvo na usvajanje nego bilo koja druga država u svijetu, a većina je poslana u zapadne zemlje.

Kasnije su pooštreni propisi usvajanja, a oni koji su usvojeni i njihovi biološki roditelji tvrde da ih još proganja ono kroz šta su prošli. Među onima koji su usvojeni je žena koja je za BBC izjavila da oni koji su je usvojili bolje brinuli o psu nego o njoj.

Park Sun-young, koja je predsjedavajuća komisije koja je istražila ovaj problem, navela je da je ovo sraman dio južnokorejske historije.

"Dok su mnogi usvojenici imali sreću da odrastaju s porodicama punih ljubavi, drugi su imali velike poteškoće i traume zbog pogrešnog procesa usvajanja. Mnogi se čak i danas suočavaju s izazovima", uvjerava Park.

Nezavisna Komisija za istinu i pomirenje je danas objavila izvještaj sačinjen nakon provedene istrage, a sama istraga je počela 2022. U toku istrage je 367 osoba, usvojenih u periodu između 1964. i 1999. u inostranstvu, prijavilo propuste u procesu usvajanja. Do sada je istraženo usvajanje 100 osoba koje su podnijele prijave, od čega je za njih 56 utvrđeno da su žrtve kršenja ljudskih prava. Komisija istražuje slučajeve drugih usvojenika, a istraga bi trebala biti završena u maju.

Južna Koreja je nakon korejskog rata bila jedna od najsiromašnijih država na svijetu i tada je malo koja južnokorejska porodica željela usvojiti dijete. Zbog toga je vlada ove zemlje započela s programom transnacionalnog usvajanja, a kojim su upravljale privatne agencije. Te agencije su posebnim zakonom o usvajanju dobile značajna ovlaštenja.

Međutim, kako je navedeno u spomenutom izvještaju, dogodio se sistemski neuspjeh u nadzoru i upravljanju, što je dovelo do brojnih propusta koje su napravile upravo agencije. Tvrdi se da su strane agencije svaki mjesec zahtijevale određeni broj djece, a da su se južnokorejske agencije povinovale tom zahtjevu, olakšavši velika međudržavna usvajanja, uz minimalan nadzor.

S obzirom na to da vlada nije regulisala pitanje naknada, južnokorejske agencije su puno naplaćivale i zahtijevale donacije, čime je, kako je konstatovala Komisija, stvorena industrija vođena profitom. Među propustima bilo je i to da su djeca usvajana bez odgovarajuće saglasnosti majki i neadekvatne analize usvojitelja. Nadalje, agencije su izmišljale izvještaje o napuštenoj djeci te su djeci namjerno davale pogrešne identitete.

S obzirom na to da su mnogi oni koji su usvojeni imali lažne identitete, sada se bore da dobiju informacije o svojoj stvarnoj porodici te nisu imali odgovarajuću pravnu zaštitu. Komisija je preporučila vladi da se zvanično izvini i da poštuje međunarodne standarde transnacionalnog usvajanja djece, piše BBC.