Kako Ukrajinci inoviraju oružje iz sovjetskog doba za bojno polje 21. stoljeća
U jednom podrumu u istočnoj Ukrajini mladići sjede za dugim stolom punim prijenosnih kompjutera, sa očima "zalijepljenim" za ekrane. Posmatraju crne figure na vrhu brda, koje kao da paničare, a zatim trče preko kadra. To je video prijenos uživo s male bespilotne letjelice udaljene nekoliko kilometara, promatrača artiljerijskih timova koji pokušavaju pogoditi ruske vojnike u njihovim rovovima.
Duž cijele istočne linije fronta, u podrumskim komandnim centrima skrivenim iza neobilježenih metalnih vrata, ukrajinski vojnici usmjeravaju artiljerijsku vatru u pokušaju da zadrže rusko napredovanje.
Ovo je stvarno poligon za testiranje inovativnog ratovanja u 21. stoljeću. Vojnici koriste jeftine, komercijalno dostupne bespilotne letjelice i aplikacije za dopisivanje kako bi identificirali i komunicirali ciljanje oružja koje je u mnogim slučajevima staro nekoliko desetljeća.
Njihova najžešća borba vodi se za grad Bahmut, koji su mjesecima opsjedale ruske snage. Žestina te bitke vidljiva je već u prvim trenucima približavanja gradu, gdje iz stambenih blokova suklja crni dim.
Dok se ekipa CNN-a dovezla na glavnu cestu, ruska granata pala je na zgradu udaljenu samo nekoliko desetaka metara. Nekoliko trenutaka kasnije, još jedna granata ponovno je udarila u zgradu, što je natjeralo vojnu pratnju da natjera tim da ode. Veći dio ovog rata vodi se izbjegavajući neprestanu prijetnju ruske artiljerije.
Kremlj je koncentrisao veliki broj snaga za ovaj napad na Bahmut i ukrajinske trupe se bore, kaže Petro, zapovjednik Nacionalne garde koji vodi ovu jedinicu.
"Čini se kao jedan stalni, neprestani napad. Jedini trenutak za odmor je kada im ponestane ljudi i čekaju pojačanje."
#Bakhmut. Just listen to the sound in the back. Heavy artillery, and this goes on 24/7. pic.twitter.com/VTxBQIVmkM
— NOELREPORTS 🇪🇺 🇺🇦 (@NOELreports) November 26, 2022
"Njihova je taktika slanje naprijed tih jadnih ljudi koje trebamo eliminirati. Ne mogu zauzeti Bakhmut direktnim napadom, pa su ga zaobišli. Morali smo se preseliti iz urbanih sredina na polja gdje smo vrlo izloženi artiljeriji", dodaje Petro.
Neki ruski vojnici opisali su značajne gubitke, iako je rusko Ministarstvo obrane ranije ovog mjeseca tvrdilo da gubici nisu premašili 1 posto borbene snage i 7 posto ranjenih.
[TWITTER]1597792748958097408[/TWITTER]
Ukrajinski komandanti također se žale na nedostatak komunikacije između jedinica, te da im nedostaje dovoljno nižih oficira koji bi vojnike držali motivisanima u borbi i nakon mjeseci iscrpljujućeg ratovanja.
Dalje prema naprijed, u drvoredu koji graniči s poljoprivrednim zemljištem, nalazi se ukrajinska artiljerijska jedinica na drugom kraju telefona s podrumom.
Tuman, komandant baterije, u jednu ruku prima koordinate na mobitel, a u drugoj ih zapisuje u notes koji drži. Viče im, a vojnik im uzvraća prije nego što proviri kroz nišan kako bi naciljao artiljerijski komad iz sovjetske ere koji sada pune granatama poljske proizvodnje. Povlačenjem užeta, jesenje lišće se otresa s gotovo smrznute zemlje, a granata fijukne prema horizontu.
"Naš glavni štab pokušava opskrbiti što je više moguće granata", kaže Tuman u relativnoj sigurnosti obližnjeg rova.
On tvrdi da se preciznost ruskog topništva pogoršala tijekom godine, jer su ukrajinske snage oštetile sposobnost svog neprijatelja da provodi zračno izviđanje.
U drugom podrumskom komandnom centru, južnije u regiji Donjecka, još jedna grupa vojnika gleda u ekrane. Njihov komandant Pavlo, kaže da dnevne žrtve broje u desecima.
"Vozila i streljivo se mogu proširiti. Trudimo se ne brojati ih i koristiti onoliko koliko nam je potrebno da zaustavimo neprijatelja u napredovanju. Jedino što ne možemo vratiti su ljudski životi", kaže Pavlo.
"Nema rata bez žrtava. Ako pružamo otpor i ne želimo dopustiti Rusima da zauzmu naš teritorij, moramo se boriti. Ako se borimo, dajemo i žrtve. Ove žrtve su opravdane i neizbježne", zaključuje Pavlo.
Hrvati se dive "ljudima u crnom": Napravili su ludnicu, kao da se igralo u Sarajevu
