Kakvi će to američki bombarderi preletjeti iznad BiH: Jedna letjelica košta čak 317 miliona dolara

Postavke prednjih krila koriste se za polijetanje, slijetanje, dopunu gorivom u zraku i slučajeve korištenja oružja na velikim visinama. Postavke promjenjivog položaja strijele stražnjih krila (glavna borbena konfiguracija) obično se koriste tokom visokih subsoničnih i supersoničnih letova, poboljšavajući sposobnost manevriranja B-1B u režimima niskih i velikih visina.

Brzina bombardera B-1B i, kako su istakli, superiorne karakteristike upravljanja omogućavaju mu da se neprimjetno integrira u mješovite formacije. Ove sposobnosti, u kombinaciji sa velikom nosivošću, izvrsnim sistemom radarskog ciljanja, dugim vremenom lebdenja i mogućnosti preživljavanja, čine B-1B ključnim elementom svih zajedničkih/kombinovanih udarnih snaga.

Predstavljaju ga kao letjelicom koja je vrlo svestrana i koja ima višemisijski oružani sistem. Radar bombardera B-1B sa sintetičkim otvorom omogućava praćenje, ciljanje i gađanje vozila u pokretu, kao i režim autociljanja i praćenja konfiguracije terena.

Kako su naglasili, iznimno precizan inercijalni navigacijski sistem, potpomognut sistemom globalnog pozicioniranja, omogućava posadi navigaciju bez pomoći zemaljskih navigacijskih uređaja, kao i gađanje ciljeva sa visokom preciznošću.

Dodatak potpuno integrirane podatkovne veze (FIDL) vojno-taktičkoj vezi za prenos podataka (Link-16) pruža mogućnost, kako su obrazložili, boljeg pregleda situacije na bojnom polju i sigurnu povratnu komunikaciju izvan vidnog polja.

U situacijama vremenski ograničenog ciljanja, posada aviona može koristiti podatke o ciljanju koje je primila iz Zajedničkog zračnog operativnog centra ili drugih komandnih i kontrolnih mjesta za brzo i učinkovito gađanje nepredviđenih ciljeva.

Oprema za elektronsko ometanje radi samozaštite, prijemnik radarskog upozorenja (ALQ-161), jednokratni sistem protumjera (chaff and flare) i sistem vučnih mamaca (ALE-50) nadopunjuju nizak radarski poprečni presjek kako bi formirali integriran i robustan odbrambeni sistem koji podržava, kako su ukazali, prodor u neprijateljski zračni prostor.

Sistem elektronskih protumjera ALQ-161 detektira i identificira kompletan spektar neprijateljskih odašiljača, a zatim primjenjuje odgovarajuću tehniku ometanja automatski ili putem ulaznih podataka operatera. Postojećim izmjenama se nadograđuje ovakav temelj.

Nadogradnja održivosti i sposobnosti radara omogućit će pouzdaniji sistem, a moguća buduća nadogradnja podrazumijevala bi sposobnost ultravisoke rezolucije i automatsko prepoznavanje ciljeva.

Dodavanje sistema Link-16 i FIDL, u kombinaciji sa odgovarajućom nadogradnjom pilotske kabine, pružit će posadi mnogo fleksibilniju i integriranu kabinu i omogućiti da djeluje na, kako su naveli, dinamičnom i integriranom ratištu budućnosti. Nekoliko zastarjelih elektronskih sistema koje je teško održavati također se zamjenjuju kako bi se poboljšala pouzdanost aviona.

Osnovne informacije

B-1A prvobitno je razvijen 70-ih kao zamjena za B-52. Četiri prototipa ovog strateškog bombardera velikog dometa i brzine (2,2 maha) napravljena su i testirana sredinom 70-ih, ali je program otkazan 1977., prije početka proizvodnje. Testiranje letenja nastavljena su do kraja 1981.

B-1B je poboljšana verzija koju je inicirala administracij američkog predsjednika Ronalda Reagana 1981. Velike promjene uključivale su i dodatnu strukturu za povećanje nosivosti za 33,5 tona, unaprijeđeni radar i smanjenje radarskog poprečnog presjeka za čitav jedan red veličine.

Dovod je opsežno modificiran u sklopu smanjenja radarskog poprečnog presjeka, što je zahtijevalo smanjenje maksimalne brzine na 1,2 maha.

SAD su 1994. odlučile da B-1B više neće nositi nuklearno naoružanje. Iako Zračne snage SAD-a nisu trošile dodatna sredstva za održavanje nuklearnih sposobnosti, B-1 se još uvijek smatrao teškim bombarderom osposobljenim za nošenje nuklearnog naoružanja do 2007.

Prema izvornom sporazumu START, prelazak na nošenje isključivo konvencionalnog naoružanja počeo je u novembru 2007., a okončan je u martu 2011., u skladu sa novim sporazumom START. Da bi se to omogućilo, poduzeta su dva koraka:

• Metalni cilindrični navoj zavaren je na stražnju tačku pričvršćivanja svakog seta priključaka za pilon na avionu B-1. Time je spriječeno postavljanje pilona na B-1 za krstareće rakete koje se lansiraju iz zraka;

• Uklonjena su dva kablovska konektora namijenjena za nuklearno oružje u svakom odjeljku bombardera B-1 za oružje. Time je onemogućen signal za aktivaciju.

B-1B drži gotovo 50 svjetskih rekorda u brzini, nosivosti, dometu i vremenu uzgona u svojoj klasi. Nacionalno aeronautičko udruženje odalo je priznanje bombarderu B-1B za jedan od deset najupečatljivijih letova 1994. Posljednji podaci službeno su objavljeni 2004.

Operacije u kojima se koristio

B-1B je prvi put upotrijebljen u borbi kao podrška operacijama protiv Iraka tokom operacije "Pustinjska lisica (Desert Fox) u decembru 1998., a 1999. korišteno je šest bombardera B-1 u operaciji "Saveznička snaga (Allied Force)" u Saveznoj Republici Jugoslaviji, ispuštajući više od 20 posto ukupne količine naoružanja u manje od dva posto borbenih letova.

Tokom prvih pola godine operacije "Trajna sloboda (Enduring Freedom)", osam bombardera B-1 ispustilo je skoro 40 posto ukupne tonaže koju su isporučile koalicijske zračne snage.

To uključuje skoro 3.900 komada zajedničkog streljiva za direktne napade (JDAM) ili 67 posto posto od ukupnog broja. U operaciji "Iračka sloboda (Iraqi Freedom)", avioni su letjeli u manje od jedan posto borbenih misija, ispustivši 43 posto komada zajedničkog streljiva za direktne napade (JDAM). B-1 se danas svakodnevno koristi u misijama kao podrška kontinuiranim operacijama.

Opće karakteristike

Proizvođač ovog bombardera je kompanija Boeing, ima raspon krila od 41,8 metara, dug je 44,5 metara, visok je 10,4 metra, a težak 86,1 tonu - težina pri polijetanju je 216,6 tona. Njegova nosivost iznosi 34 tone, a brzina 1.450 kilometara na sat ili 1,2 maha na nivou mora. Ima međukontinentalni domet i maksimalnu visinu leta od 30.000 stopa ili više od devet kilometara. Ima sljedeće oružje:

• 84 bombe Mk-82, od kojih je svaka teška 226 kilograma ili 24 bombe Mk-84 opće namjene, od kojih je svaka teška 900 kilograma;

• 84 bombe Mk-62, od kojih je svaka teška 226 kilograma ili osam udarnih pomorskih mina Mk-65, od kojih je svaka teška 900 kilograma;

• 30 komada kasetnog oružja (CBU-87, -89, -97) ili 30 dispenzera municije podesivih prema vjetru (CBU-103, -104, -105);

• Do 24 komada zajedničkog streljiva za direktne napade GBU-31, od kojih je svaki težak dvije tone ili 15 GBU-38, od kojih je svaki težak 226 kilograma;

• Do 24 zajedničke odbojne krstareće rakete zrak-kopno AGM-158A;

• 15 GBU-54 laserski vođenog zajedničkog streljiva za direktne napade.

Posadu čine četiri osobe - komandant, kopilot i dva oficira za borbeni sistem. Cijena jednog ovakvog bombardera je 317 miliona dolara.

U znak partnerstva

Dva američka bombardera će sutra imati nizak prelet iznad Sarajeva i još nekoliko bh. gradova

Ranije su iz Ambasade SAD-a saopćili da će dva ovakva bombardera imati nizak prelet iznad Bosne i Hercegovine kao znak partnerstva dvije zemlje. Letjelice će biti dio vojnog događaja u lizini Tuzle koji će uključivati angažman Zajedničke taktičke zračne kontrole Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OS BiH) i Specijalnih snaga Vojske SAD-a.