Brz i odlučan plan
56

Koja je tajna uspjeha Kine u suzbijanju pandemije: Lockdown je prvi korak, a ne rješenje

Dž. L.
Foto: EPA-EFE
Foto: EPA-EFE
Dok se veći dio Evrope bori s novim valom koronavirusa, Kina sve više napreduje u okončavanju pandemije. U čemu je tajna, pojašnjava CNN u svojoj analizi.
Kina je zabilježila pozitivan ekonomski rast treći kvartal zaredom, čemu su najveći uzrok masovna domaća putovanja. Moglo bi se reći da ova zemlja bilježi najbrži oporavak od pandemije koronavirusa koja je počela početkom proljeća.

Međutim, za mnoge u Evropi kineski pristup pandemiji koronavirusa znači zatvaranje zemalja i gradova u trajanju od 76 dana, kao što se desilo u kineskom Wuhanu gdje su prošle godine otkriveni prvi slučajevi zaraze. Ipak, to nije slučaj.

Drugi dijelovi Kine, naprimjer, nikada nisu uvodili tako stroga ograničenja, čak ni u ranim fazama pandemije. Kineski uspjeh u kontroli koronavirusa nije plod tih ranih mjera kontrole poput lockdowna, već pristup zemlje u rješavanju stvari nakon što je ljudima dozvolila da se ponovo kreću, piše CNN.

Konkretno, sposobnost Kine da prati slučajeve zaraze širom zemlje gdje god postoji i najmanja šansa za novi klaster omogućila je vladi da brzo reaguje i stavi pod kontrolu lokalno širenje infekcije.

Ovakav pristup je uključio i sofisticirani sistem zdravstvenih kodova za praćenje kretanja ljudi. Za ulazak u mnoga kineska preduzeća potreban je jasan zeleni zdravstveni račun i odgovarajući QR kod, a kojim se potvrđuje da je osoba zdrava i sigurna, što olakšava praćenje virusa.

Ove mjere su omogućile regionalnim vladama da uvedu lockdown samo u određenim područjima ili po potrebi provedu masovna ispitivanja. To se nedavno desilo u gradu Qingdao na sjeveroistoku Kine gdje je za otprilike za sedam dana testirano više od 10 miliona ljudi, nakon što je zabilježeno 12 slučajeva prijenosa virusa među lokalnim stanovništvom.

Granice između kineskih regija i provincija sada se nadgledaju više nego ikad, a kako bi javni prijevoz mogao biti ograničen ili potpuno obustavljen u slučaju izbijanja virusa. Ulazak u Kinu putem pomorskih granica također je veoma ograničen, a putnicima je propisan strogi 14-dnevni karantin prilikom ulaska u zemlju.

Suzbijanju virusa pomogla je i disciplina stanovnika u nošenju maski i pridržavanju javne higijene, dok su kineske vlasti strogo nadzirale nepoštivanje epidemioloških mjera.

Kineski pristup suzbijanju pandemije pokazao se kao dobar i u drugim zemljama Azije, uključujući Hong Kong, Tajvan, Južnu Koreju i Japan.

Istočna Azija patila je od epidemije teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS) 2003. godine, što je naučilo vlasti i stanovništvo u ovom dijelu svijeta strogim mjerama predostrožnosti.

S druge strane, u dijelovime Evrope i drugim zapadnim zemljama, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, nošenje maski ostaje kontroverzno pitanje čak i danas, nekoliko mjeseci nakon što se pokazalo da je ova mjera zapravo efikasna.

Za razliku od drugih zemalja, azijske vlade su imale uspostavljene epidemiološke planove suzbijanja potencijalnih epidemija i nisu se morale mučiti da bi sastavile novi plan. Međutim, dok je Kina bila na meti kritika zbog izbijanja koronavirusa u Wuhanu, pa čak i prepoznata kao nacionalna prijetnja, odgovor Kine na pandemiju bio je brz i odlučan, za razliku od onoga što možemo vidjeti u Evropi i SAD-u.