U januaru je predsjednik Rusije Vladimir Putin tražio od NATO-a i Sjedinjenih Američkih Država sigurnosne garancije da Ukrajina nikad neće postati članica NATO-a i da se u potpunosti zaustavi širenje saveza na istok. Washington i Brisel odbili su prihvatiti zahtjeve Moskve.
Nekoliko mjeseci uoči invazije Rusija je rasporedila više 100.000 vojnika na granicu s Ukrajinom, održavajući zajedničke vojne vježbe sa Bjelorusijom. U skladu s obavještajnim podacima zvaničnici SAD-a i Velike Britanije danima, sedmicama i mjesecima su najavljivali napad ruske vojske.
U govoru koji je održao 21. februara, tri dana uoči napada, Putin je osporio legitimitet Ukrajine rekavši da ona nikad nije imala izvornu državnost te da je stvorena voljom Sovjetskog saveza, pripremajući rusku javnost za ono što će se desiti. Tom prilikom rekao je da su ukrajinsko društvo i vlast prožeti neonacizmom.
Isti dan Federalna služba bezbjednosti (FSB) saopćila je da su ruske snage likvidirale ukrajinske sabotere koji su ušli na teritorij Rusije, što je protumačeno kao upozorenje da Moskva traži opravdanje za invaziju. Vlada Ukrajine odbacila je navode da su ukrajinske trupe ušle na teritorij Rusije.
Odluka Putina da prizna narodne republike Lugansk i Donjeck i tamo pošalje rusku vojsku u "mirovnu misiju" bila je jasan znak skorog napada.
U zoru 24. februara Putin je saopćio odluku o pokretanju "specijalne vojne operacije" u istočnoj Ukrajini, rekavši da ne postoje planovi za okupaciju Ukrajine te da je cilj operacije da zaštiti ljude u regionima gdje dominantno žive stanovnici koji govore ruski jezik. Također, u cilju opravdanja invazije dodao je da Rusija namjerava provesti demilitarizaciju i denacifikaciju Ukrajine.
Nekoliko minuta nakon obraćanja ruske trupe napale su Kijev, Harkov i region Donbasa.
Istog dana, svjestan obima ruskog napada, predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski naredio je mobilizaciju svih muškaraca u Ukrajini između 18 i 60 godina.
Ruske snage su ušle u Ukrajinu na sjeveru iz Bjelorusije krećući se prema Kijevu, sa sjeveroistoka iz Rusije prema Harkivu, sa istoka iz narodnih republika Donjeck i Lugansk i na jugu sa Krima. Rusi su svoje opremu i vozila markirali vojnim simbolom Z, koji je prerastao svoj prvobitni smisao i postao opšteprihvaćeni simbol u ruskoj javnosti.
Odmah po izbijanju sukoba zemlje Zapada uvele su sveobuhvatne ekonomske sankcije Rusiji u nadi da ekonomski oslabe Rusiju. Nametnute su sankcije Centralnoj banci Rusije, koje su pogodile domaće devizno tržište.
Također Evropska unija i Sjedinjene Američke Države na listu sankcija stavile su niz ruskih banaka i velikih kompanija. Osim toga, odlučeno je da se ruske banke isključe iz sistema SWIFT.
Napad iz četiri pravca
Vojna operacija praćena je invazijom pješadinskih jedinica uz podršku tenkovskih divizija te zračnom podrškom, uz raketne napade širom Ukrajine.
Iz sva četiri pravca napada ruska vojska ušla je 100-200 kilometara unutar ukrajinskih granica, okupirajući ukrajinski teritorij i nastojeći okružiti gradove.
Ruska vojska nije uspjela ispuniti prvobitni cilj da u nekoliko dana blitzkriegom osvoji Ukrajinu, sruši Zelenskog i nametne proruski režim.
Prvi dan invazije na sjevernom frontu ruske snage su napredujući prema Kijevu osvojile Černobil i Pripyat i došle do Ivankiva, predgrađa grada, te su pokušale osvojiti aerodrome Antonov i Vasykliv, ali bezuspješno.
Velika ruska vojna kolona duga 64 kilometra nije napravila razliku i zaustavljena je početkom marta. Ukrajinska vojska je uspjela spriječiti agresore da grad stave u potpuno okruženje.
Također, ruske snage zauzele su na sjeveroistoku grad Konotop koji se nalazi blizu ruske granice. U gradu Sumy samo 35 kilometara od ruske granice Ukrajinci su u gradskoj borbi uspjeli zadržati grad.
Najveći uspjeh ruske snage ostvarile su 2. marta osvajanjem grada Hersona na jugozapadu Ukrajine.
Opsjednuti grad Mariupolj na istom dijelu ratišta najviše je stradao nakon višesedmičnog bombardovanja tokom kojeg je poginulo najmanje 2.300 civila i uništen najveći dio grada. Smatra se da je u gradu ostalo zarobljeno 100.000 ljudi bez vode, struje, grijanja i dovoljno hrane.
Na južnom dijelu fronta Rusi su 24. februara preuzeli kontrolu nad Sjevernokrimskim kanalom, omogućavajući Krimu da dobije vodu iz Dnjepra, koji je prethodno bio blokiran od 2014. godine.
U mjesec dana rata Ukrajinu je napustilo 3,6 miliona izbjeglica, a 6,5 miliona je izbjeglo unutar same Ukrajine, prema podacima UN-a.
Ko je bio fočanski doktor Sekula Stanić i zašto je danas došao u centar javnih rasprava
