Mnogo više od samita: Ukrajina se nada čudu, Erdogan utvrđuje pazar, a NATO je pred teškim odlukama

Prošle godine, kada su se saveznici okupili u Madridu, NATO je usvojio i novi strateški dokument koji je na određeni način redefinirao odnose između saveznika sa jedne te velikih svjetskih sila koje nisu dio saveza sa druge strane.

Dokument je ujedno predstavljao i najavu u kojem će se smjeru kretati politika NATO saveza kada je riječ o odnosima sa Kinom, ali i sa Ruskom Federacijom koja je u dokumentu na 13 strana opisana kao direktna prijetnja za sigurnost saveznika kao i za stabilnost euroatlantske regije.

Upravo će odnosi sa Rusijom, ali i nastavak pomoći Ukrajini vjerovatno biti u fokusu i ovog samita koji se održava na samom istočnom krilu alijanse, čime se na neki način želi poslati i simbolična poruka Rusiji kako saveznici namjeravaju obavljati svoje aktivnosti na svakom dijelu teritorije gdje se vijori zastava NATO-a.

Naravno, glavno pitanje kada je riječ o Ukrajini jeste nastavak vojne pomoći ovoj zemlji, ali i stvaranje podloge za dalju saradnju sa Kijevom. Prva stvar o kojoj će saveznici svakako raspravljati su i rezultati ukrajinske kontraofanzive.

Mjesecima unazad, saveznici su pružali vojnu, materijalnu i svaku drugu pomoć Kijevu koja je trebala služiti kao osnova za pokretanje operacija oslobađanja teritorije. Kontraofanzivna dejstva na jugu, ali i istoku Ukrajine su u toku, ali to svakako za saveznike, a naročito Sjedinjene Američke Države, ne mogu isključivo biti dovoljan pokazatelj ukrajinskog uspjeha.

Tokom samita NATO-a, a vjerovatno i na njegovim marginama, analizirat će se cjelokupna situacija na terenu kao i konkretni rezultati ukrajinskih kontraofanzivnih djelovanja. Ono što je sigurno, zbog niza prepreka, ali i odbrambenih linija, kontraofanziva ne ide tempom kakav su zamislili u Kijevu, što će svakako natjerati saveznike da raspravljaju i o tome da li je potrebno mijenjati nešto u pristupu kada je riječ o nastavku pomoći.

"Ono što sam rekao je da će ovo trajati šest, osam, 10 nedelja, biće veoma teško. Biće to veoma dugo, i biće veoma, veoma krvavo. I niko ne bi trebao imati iluzije o bilo čemu od toga", rekao je prije nekoliko dana Mark Milley.

Drugo, ali izuzetno važno pitanje o kojem će se razgovarati tiče se odnosa NATO-a i Ukrajine. Iako ukrajinski zvaničnici mjesecima, a naročito posljednjih nekoliko sedmica, govore kako je Ukrajina zaslužila članstvo u NATO-u, zapadni saveznici su svjesni situacije na terenu i eventualnih apokaliptičnih posljedica koje bi pratile takav potez.

Naravno, za očekivati je kako će se i na ovom samitu pojaviti različita promišljanja o ovom problemu. Dok su zapadni NATO saveznici i dalje čvrsto protiv toga da se Ukrajini ponudi članstvo u NATO-u, istočni saveznici poput Poljske, ali i Estonije nekoliko su puta isticali kako je jedina garancija za sigurnost Ukrajine njen ulazak u NATO.

"Mislim da u NATO-u ne postoji jednoglasnost oko toga da li Ukrajina treba da uđe u NATO sada, usred rata. Mi smo se obavezali da ćemo braniti svaki pedalj teritorije NATO-a. To je obaveza koju smo preuzeli bez obzira na sve. Ako je rat u toku, onda smo svi u ratu. Mi smo onda u ratu sa Rusijom", rekao je Biden u intervjuu za CNN.

Iako su ukrajinski zvaničnici potencirali kako i poziv za članstvo bio jasan znak da je NATO-u zaista stalo da Ukrajina postane članica, evidentno je kako među savezničkim krugovima i dalje postoje različita razmišljanja o tome da li bi i sam poziv u NATO ujedno bio znak da Rusija dodatno eskalira sukob. Izjave koje daju zapadni zvaničnici pokazatelj su opreza, a osim pojedinih PR trikova, teško je, ali ne i nemoguće, očekivati da članstvo Ukrajineu NATO-u u Litvaniji bude zaista na stolu.

Međutim, ono o čemu će saveznici definitivno raspravljati jesu "famozne" sigurnosne garancije koje bi Zapad trebao predstaviti Ukrajini, a koje bi trebale doprinijeti odbrambenoj stabilnosti države dok se ne steknu uslovi za njeno punopravno članstvo u NATO-u.

Uprkos tome što se o sigurnosnim garancijama govorilo i ranije, njihova konkretna primjena na primjeru Ukrajine i dalje nije poznata široj javnosti. Pretpostavlja se kako će priču o sigurnosnim garancijama nametnuti prije svega Sjedinjene Američke Države i Joe Biden koji je i ranije izjavio kako je priča o sigurnosnim garancijama znatno realnija od priče o članstvu.

Ono o čemu se ranije govorilo jeste da bi Ukrajina na neki način mogla postati "evropski Izrael" te da bi Sjedinjene Američke Države i saveznici mogli garantovati dugoročno finansiranje države u kontekstu vojnih, odbrambenih i drugih kapaciteta.

Teško je očekivati kako će na ovom samitu biti dogovoreni svi detalji sigurnosnih garancija, ali ovo pitanje bi od sutra i definitivno moglo biti zastupljenije u javnosti. Pitanje sigurnosnih garancija moglo bi se "prebaciti" i na novoformirano tijelo odnosno Vijeće NATO-a i Ukrajine koje bi od samita u Vilniusu i definitivno trebalo zaživjeti u punom kapacitetu te bi trebalo predstavljati formu komunikacije na svakodnevnom nivou između saveznika i Kijeva.

Šta je Erdogan dobio od NATO-a?

Pored pitanja Ukrajine, na NATO samitu u Vilniusu definitivno će se razgovarati i o ulasku Švedske u ovu alijansu. U posljednjim satima 10. jula, iz Vilniusa je stigla informacija kako je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan dao "amin" na ulazak Švedske u NATO. Naravno, ko god je upućen u politiku turskog predsjednika, teško da može očekivati da je Erdogan ovakvu odluku donio bez određenog interesa koji će pogodovati Turskoj.

Uoči samita, prvi čovjek Turske je izjavio kako će Turska odobriti ulazak Švedske u NATO ukoliko se Turskoj naprave ustupci na njenom putu ka Evropskoj uniji. Za sada, teško je procijeniti da li je u jednom danu sklopljena ovakva vrsta dogovora, ali turski zvaničnici svakako bi trebali izaći sa detaljima cijelog dogovora tokom naredna dva dana.

Naravno, samo Erdoganovo odobrenje ne predstavlja apsolutno ništa. Cijela procedura mora biti ratifikovana kroz turski parlament što predsjedniku Turske ostavlja dodatno vrijeme za stvaranje geopolitičke pozicije iz koje će Turska izvući najbolje za sebe.

Pored Turske, problem u cijeloj priči je i Mađarska koja također nije ratifikovala ulazak Švedske u NATO. Iako je ova skandinavska zemlja korak bliže članstvu, definitivno se ne može reći kako je cijeli proces blizu sretnog kraja.

Priča o Zapadnom Balkanu na marginama

Iako se ranije govorilo kako bi situacija na Zapadnom Balkanu mogla biti jedna od glavnih tema susreta saveznika u Vilniusu, situacija u regiji, prvenstveno na Kosovu i Bosni i Hercegovini definitivno neće dobiti pažnju kakva se možda i očekivala.

Nekoliko dana uoči sastanka, pomoćnik generalnog sekretara NATO-a Tom Goffus obišao je predstavnike KFOR-a na Kosovu te je još jednom pozvao Beograd i Prištinu na deeskalaciju situacije.

"Iako se KFOR pokazao ključnim u trenutnom okruženju, rješenje za trajnu stabilnost je političko. Od ključne je važnosti da se i Kosovo i Srbija konstruktivno angažuju u dijalogu koji vodi EU", rekao je Goffus.

Naravno, s obzirom na aktuelnu situaciju, može se očekivati kako će na marginama susreta, ali i na bilateralnom nivou saveznici razgovarati o situaciji na Zapadnom Balkanu.

Glasnogovornica Delegacije Njemačke pri NATO-u Nadine Skale za Klix.ba je saopćila kako Zapadni Balkan neće biti tema razgovora šefova zemalja, ali da će se situacija u regiji razmatrati na "nižim" nivoima.

"Prema mojim informacijama, situacija na Zapadnom Balkanu neće biti na agendi šefova zemalja. Ipak, organizovat će se sastanak ministara vanjskih poslova sa kolegama iz Moldavije, Gruzije i Bosne i Hercegovine", rekla je Skale.

Uloga Kine i priprema za "najgore"

Posljednja, ali ne i manje važna tema o kojoj će se razgovarati u Vilniusu je i odnos NATO-a sa Kinom. U posljednjem usvojenom strateškom konceptu NATO se po prvi put ozbiljnije bavio Kinom kao državom čiji se interesi ne poklapaju sa interesima saveznika.

"Kina teži kontroli ključnih tehnoloških i industrijskih sektora, kritične infrastrukture i lanaca snabdijevanja", navodi se u Strateškom konceptu.

Iako je odnos sa Kinom u drugom planu prije svega zbog izuzetno napete situacije na istoku Evrope, za očekivati je kako će regija Indo-Pacifika na predstojećem samitu zauzeti visoko mjesto na dnevnom redu brojnih sastanaka. Saveznici već sada aktivno razmišljaju o razmještanju većeg broja vojnika na područje Indo-Pacifika, a pitanje i eventualni "ruski scenarij" na Dalekom istoku, svakako su nešto što itekako zabrinjava sve na zapadu.

Potvrda toga da će se azijskom području posvetiti velika pažnja je i to da su na samit u Vilnius pozvane i delegacije Japana, Južne Koreje, Australije i Novog Zelanda, zemalja koje na neki način čine "azijski NATO" i predstavljaju glavnu sponu NATO-a sa ovim dijelom svijeta.

Pored ovih tema, saveznici će na NATO samitu razgovarati i o nizu drugih scenarija i problema koji su manje-više ponovno vezani za Ukrajinu i odnos sa Rusijom.

S obzirom na sve jaču retoriku, prijetnje koje se odnose na uništavanje nuklearnih elektrana pa i brana, saveznici će u Vilniusu razgovarati i o odvraćanju i o odbrani. Možda po prvi put, NATO bi mogao aktivnije govoriti o mogućoj odbrani od konvencionalnog ruskog napada koji bi prije svega trebao biti fokusiran na baltičke države ili Poljsku.

Zbog toga, od saveznika će se tražiti dodatna sredstva za ulaganja u odbranu i ostvarivanje cilja od 2 posto BDP-a za odbrambeni sektor, ali i ulaganja u razvoj naoružanja, municije i drugih sredstava.

U svakom slučaju, NATO samit u Vilniusu mogao bi ponuditi niz dokumenata i zaključaka koji će na neki način odrediti i dalje korake NATO-a u bližem i daljem dvorištu. Situacija u Evropi napeta je kao u zlatno doba Hladnog rata, ali i pored činjenice da je totalna eskalacija skoro pa iza ćoška, razum je nešto što svi žele očuvati. U geopolitici je takvo nešto često teško, ali kada se sagleda sve, ipak i neophodno.