Najpopularniji predsjednik Meksika i miljenik građana odlazi u penziju: "Vidjet ćemo balkanizaciju "
López Obrador je proveo neizmjerno mnogo vremena govoreći o svom naslijeđu i mjestu u historiji tokom svog šestogodišnjeg mandata. Iako se postavlja pitanje kakvo će naslijeđe ostaviti za sobom, jedno je sigurno: promijenio je način na koji se politika vodi u Meksiku i to možda zauvijek.
Za razliku od decenija rezervisanih i udaljenih predsjednika, Lopez Obrador je izgradio duboku ličnu vezu sa mnogim Meksikancima.
Jedna od njegovih rečenica je bila da "ne možete imati bogatu vladu sa siromašnim ljudima".
"On je političar koji budi familijarnost, ljude podsjeća na oca, ujaka, djeda", pojasnio je Carlos Pérez Ricart, politički analitičar u meksičkom Centru za ekonomska istraživanja i nastavu.
Ni to nije slučajnost. Lopez Obrador stalno hvali tradicionalnu porodicu i kaže da je spasila zemlju.
Kako navodi analitičar, meksički predsjednik zaista osjeća nostalgiju za nekim društvenim strukturama iz 1970-ih i za porodičnim vrijednostima.
"Mislim da će ga pamtiti kao predsjednika koji je započeo velike promjene, koji je mislio na ljude", rekao je Armando Lopez.
Dio te veze je da on više priča i postavlja više pitanja nego vjerovatno bilo koji drugi lider na svijetu.
Za svojih šest godina na funkciji, održao je oko 1.400 jutarnjih televizijskih brifinga. Građani su ga mogli čuti kako priča viceve, govori o omiljenoj hrani, ismijava opoziciju i čak pušta omiljene muzičke spotove.
Kako navodi AP, on i često govori stvari koje nisu istinite. Tvrdi da Meksiko ne proizvodi fentanil - smrtonosni sintetički opioid koji svake godine ubije oko 70.000 Amerikanaca. Kada je broj ubistava ove godine skočio, uprkos njegovim tvrdnjama da je postigao smanjenje od 18 posto, jednostavno je ignorisao brojke.
On je vjerovatno najvještiji političar koji je ikada vladao Meksikom i čini se da uživa neku nezaustavljivu motivirajuću snagu: u hiljadama sati razgovora, nikada nije sjeo, popio gutljaj vode ili otišao u toalet, piše AP.
Nije bio u stanju ostaviti veliki trag u vanjskoj politici, osim nekoliko prilično besmislenih, neriješenih sporova sa Španijom, Vatikanom, Ekvadorom i Peruom. Suočen s pritiskom SAD-a, koristio je nacionalnu gardu od 120.000 članova koju je stvorio ne da se suprotstavi narko kartelima, već da spriječi migrante da stignu do američke granice.
"Mislim da ćemo vidjeti balkanizaciju Obrador-izma", rekao je Perez Rikar.
