Nestaje jezero veće od površine Njemačke: Stručnjaci strahuju od tačke u kojoj nema povratka
Naime, voda se daleko i brzo povukla iz grada Aktaua u Kazahstanu, gdje Sarsenbayev kao ekološki aktivista živi cijeli život. Riječ je o nečemu što je za Sarsenbayeva vrlo teško gledati. Više od 2.600 kilometara južnije, u blizini iranskog grada Rashta, Khashayar Javanmardi je zabrinut. Kaspijsko jezero u njegovom gradu je jako zagađeno.
"Ne mogu više da plivam, voda se promijenila", izjavio je Javanmardi, koji je kao fotograf proputovao južnu obalu Kaspijskog jezera, dokumentirajući njegovo nestajanje. I Sarsenbayev i Khashayar osjećaju intimnu povezanost s jezerom, s kojim su odrasli te su obojica zabrinuti za njegovu budućnost.
Kaspijsko jezero je najveće unutrašnje more na svijetu i najveće jezero na svijetu, s vodenom površinom koja je jednaka teritoriji američke savezne države Montane. Ima obalu od 12.800 kilometara, koju dijele Kazahstan, Iran, Azerbejdžan, Rusija i Turkmenistan.
Spomenute države se oslanjaju na Kaspijsko jezero u ribolovu, poljoprivredi, turizmu i pitkoj vodi, kao i u željenim rezervama nafte i plina. Nadalje, Kaspijsko jezero je regulator klime u ovoj sušnoj regiji, osiguravajući padavine i vlagu u centralnoj Aziji. No, ovaj regulator je u nevolji.
Uzroci nestajanja
Brane, prekomjerna eksploatacija, zagađenje i sve više klimatske promjene doprinose isušivanju ovog jezera. Pojedini stručnjaci strahuju da će to isušivanje doći do tačke bez povratka.
Dok klimatske promjene uzrokuju rast nivoa mora, situacija je drugačija za vodene površine koje nemaju izlaz na more, među kojima je Kaspijsko jezero. Naime, takve vodene površine se oslanjaju na delikatnu ravnotežu između vode iz rijeka i padavina te nestaju s isparavanjem vode. Ova ravnoteža se mijenja kako je svijet sve topliji, zbog čega mnoga jezera isušuju.
Pa je tako Aralsko jezero, koje se prostire na teritorijama Kazahstana i Uzbekistana, nekada bilo jedno od najvećih svjetskih jezera, a sada je skoro pa nestalo. Uzrok za to jesu ljudske aktivnosti i klimatske promjene.
Kaspijsko jezero je hiljadama godina prolazilo periode visokih i niskih temperatura. Ledeni pokrivači su se širili i povlačili. Nestajanje ovog jezera se u posljednjih nekoliko decenija ubrzava.
Ljudske aktivnosti imaju važnu ulogu jer države grade rezervoare i brane. Kaspijsko jezero se napaja iz 130 rijeka, ali 80 posto vode dolazi iz samo jedne rijeke - Volge. Stručnjak za centralnu Aziju i kavkaske studije na Univerzitetu u Teheranu Vali Kaleji je napomenuo da je Rusija izgradila 40 brana te da planira izgraditi još 18 brana, smanjujući protok vode koja ulazi u Kaspijsko jezero.
No, klimatske promjene imaju sve značajniju ulogu, povećavajući isparavanje vode iz ovog jezera i čineći da padavine bivaju sve rjeđe. Matthias Prange s Univerziteta u Bremenu je podsjetio da nivo Kaspijskog jezera opada od sredine 1990-ih, a da se taj pad ubrzao od 2005. Kako je ukazao, taj nivo je u posljednje tri decenije opao za 1,5 metara. Upozorio je da će se to nastaviti, i to zbog globalnog zagrijavanja.
Prema Prangeovim istraživanjem, taj pad će do kraja ovog stoljeća iznositi između osam i 18 metara, a da će to ovisiti o brzini zagađenja fosilnim gorivima. Nadalje, prema još jednom istraživanju, taj pad će do kraja ovog stoljeća iznositi čak do 30 metara.
Shodno najoptimističnijim prognozama, kako je naglasio profesor na Univerzitetu Reading Joy Singarayer, plići, sjeverni dio Kaspijskog jezera, dio uglavnom oko Kazahstana, trebao bi potpuno nestati.
Kaleji je istakao da bi to za zemlje Kaspijskog jezera moglo značiti smanjenje ribolovnog područja i turistički pad, a patila bi i brodarska industrija jer brodovi ne bi mogli pristajati u plitke lučke gradove kao što je Aktaua.
Geopolitičke posljedice i posljedice po životinje
Ne bi izostale ni geopolitičke posljedice. Utrka pet država, koje se takmiče za resurse, mogla bi kulminirati. Naime, ta utrka bi mogla dovesti do sukoba oko rezervi nafte i plina. Situacija je već katastrofalna za jedinstveni životinjski svijet Kaspijskog jezera. Ovo jezero je stanište stotinama vrsta, među kojima je divlja jesetra, od koje se pravi 90 posto svjetskog kavijara.
Jezero je bez izlaza na more bilo najmanje dva miliona godina, a njegova ekstremna prirodna izolacija je za posljedicu imala pojavu bizarnih stvorenja kao što su "čudne" kokoške. S povlačenjem vode se smanjuje nivo kisika u dubinama, što bi moglo uzrokovati nestanak vrsta koje su preživjele milione godina evolucije. Ugrožene su i kaspijske foke, morski sisar kojeg nema niti u jednom drugom dijelu Zemlje.
Istraživačica Instituta za hidrobiologiju i ekologiju u Kazahstanu Assel Baimukanova je ukazala da su naučnici 2009. registrirali 25.000 kaspijskih foka, i to na otocima Durnev, na sjeveroistoku Kaspijskog jezera. Do proljeća 2020., kako je navela, nisu primijetili niti jednu kaspijsku foku.
Azerbejdžanski predsjednik Ilham Aliyev, čija će država ove godine biti domaćin svjetskog klimatskog samita COP29, u augustu ove godine je izjavio da je pad nivoa Kaspijskog jezera katastrofalan i da je postao ekološka katastrofa, ali Azerbejdžan istovremeno namjerava povećati eksploataciju fosilnih goriva, piše CNN.
Pjanić: Nisam u Rusiju došao zbog novca, imam 50 stanova i 10 kuća širom svijeta
