Nije vrijeme za simboliku: Ovakve sankcije Dodiku iz EU nisu dovoljne, posebnu ulogu može odigrati Pariz

Ako Evropska unija zaista želi preuzeti veću ulogu na Zapadnom Balkanu i zamijeniti SAD kao ključnog aktera u održavanju stabilnosti, mora biti spremna na daleko oštrije mjere. Zabrana putovanja je simboličan potez, ali pravi efekat dolazi samo sa ciljanim udarcem na finansijske tokove i imovinu.

Američke sankcije Dodiku i njegovom bliskom krugu počele su davati rezultate tek kada su uključivale blokadu računa, zamrzavanje imovine i zabranu poslovanja sa njegovim firmama. Ako Berlin i Beč – a posebno Pariz – žele dokazati da su spremni preuzeti odgovornost, moraju ići za tim primjerom.

Dodik već godinama prkosi međunarodnim prijetnjama, jer dobro zna da bez direktnog udara na njegov ekonomski i politički uticaj, sankcije ostaju samo formalnost.

Francuska je ključni igrač – i Dodik to zna

Dodik je svjestan da je Francuska, kao jedna od najuticajnijih zemalja EU i historijski garant Dejtonskog sporazuma, presudna. Njegova izjava da će RS tražiti zaštitu Dejtona ne samo od Srbije i Hrvatske, već i od Rusije, SAD i Francuske, jasno pokazuje da Pariz igra ključnu ulogu u ovoj jednadžbi. Dodik razumije da bez francuskog pristanka, njegova politika destabilizacije može naići na ozbiljnije sankcije.

Ako Francuska ozbiljno shvati opasnost koju njegove akcije predstavljaju za regionalnu stabilnost, njen pritisak može biti odlučujući. Pariz ima diplomatsku težinu i politički kapacitet da zaustavi Dodikove provokacije, ali mora jasno pokazati da nije spreman na kompromise kada je u pitanju kršenje međunarodnih sporazuma, pogotovo nakon poniženja koje je dobila Njemačka nakon "izbacivanja" ministrice iz Banja Luke.

Dodikova strategija je jasna: dok EU djeluje polovično, on će nastaviti igrati na više strana, tražeći podršku Moskve, ali istovremeno i pozivajući se na "garantne sile" Dejtona, uključujući Francusku i SAD.

Ova dvostruka igra može opstati ako Evropa ne bude dosljedna u svojim sankcijama. Ako želi spriječiti dalju destabilizaciju, mora prekinuti ovaj začarani krug – ne samo simboličkim zabranama, već onim mjerama koje su Amerikanci već pokazali da funkcionišu: blokadom finansija, imovine i ekonomskih tokova.

Ako EU želi biti "nova Amerika", mora djelovati kao Amerika

Ako Njemačka i Francuska žele preuzeti vodstvo u regionu, ne mogu to činiti polovičnim sankcijama. Dok Dodik i njegov režim ne osjete stvarnu financijsku i političku izolaciju, njegovo rušenje Dejtonskog sporazuma nastavit će se bez ozbiljnih posljedica. Francuska, kao historijski garant mira u BiH, ima posebnu odgovornost da pokaže snagu – ne samo riječima, već i konkretnim ekonomskim i političkim udarima.

Vrijeme je da EU shvati da nije dovoljno biti samo simbolički čuvar mira – mora postati igrač koji je spreman na čvrste i nepopustljive poteze. Svaka polovična mjera Evrope ne slabi Dodika – ona ga osnažuje. Dok EU oklijeva sa pravim sankcijama, on gubi strah od posljedica.

Ako destabilizacija preraste u otvorenu krizu, kasno će biti za "odlučnu akciju". Evropa tada neće moći samo pozivati na "održavanje mira", već će se suočiti s haosom koji je sama dopustila da eskalira.