Njemački infektolog tvrdi da se koronavirus ne širi lako kao što smo vjerovali
Krajem marta počeo je naučni eksperiment u kome vodeći njemački infektolozi na dnevnoj bazi prate 1.000 ljudi i bilježe ponašanje unutar 500 domaćinstava.
Oni obilaze škole i dječije vrtiće, bolnice, parkove, prodavnice… Uzimaju uzorke i analiziraju ih u laboratoriji sa jednim jedinim ciljem: da otkriju koliko se dugo virus zadržava na mobitelima, kvakama od vrata, daljinskim za TV, tanjirima i šoljicama za kafu...
Rezultati su iznenađujući - u domovima zaraženih porodica u Heinsbergu nije pronađen živi virus. Ni na jednoj površini, bilo da je staklena, plastična ili drvena, navode njemački mediji. Uzeti su uzorci sa kvaka, mobitela, wc šolja, a u laboratoriji na osnovu tih uzoraka nisu uspjeli naći virus.
"Ne postoji značajan rizik od zaraze pri odlasku u kupovinu. Zaraza se ne širi doticanjem istih predmeta, nego dužim boravkom ljudi u neposrednoj blizini jedni drugih", tvrdi doktor Hendrik Streeck, direktor Instituta za infektologiju Univerzitetske bolnice u Bonu.
Njemački naučnici zaključuju da se koronavirus možda ipak ne širi tako lako kako se u početku vjerovalo.
"Zaražena osoba treba se iskašljati u ruku i tom rukom dotaći kvaku na vratima. Odmah nakon njega druga osoba treba dotaći istu tu kvaku i odmah se rukom dotaći po licu. i tek tada može da se zarazi. Zaista je mala šansa da se virus prenese putem takozvane zaražene površine", pojašnjava Streeck.
Njemački naučnici već su utvrdili da je korona "izuzetno osjetljiva" na isušivanje, te da je jedini način da se "pokupi" - udisanje kapljica. Studija iz Heinsberga to i dokazuje.
Ako rezultati do kojih su došli u daljim studijama budu potvrđeni, lako je moguće da će restorani, apartmani, hoteli, frizerski saloni i trgovine uskoro biti sasvim otvoreni, ali će svi će u njima morati da nose maske i drže razmak.
Njemačko istraživanje sugeriše da opasnost ne prijeti od stvari u okruženju već od potencijalno zaraženih ljudi.
