Nostalgija i strah od Zapada: Zbog čega Ukrajina predstavlja tihu patnju Vladimira Putina
Uprkos tvrdnjama Vladimira Putina da Rusija nema namjeru vršiti invaziju na Ukrajinu, satelitski snimci pokazuju veliki broj vojnih trupa na samoj istočnoj granici između Ukrajine i Rusije, zbog čega se postavlja pitanje - čemu sve te trupe služe ako ne za invaziju?
Urednik londonskog lista Financial Times Gideon Rachman u autorskom tekstu za ovaj list govori o Putinovoj opsjednutosti Ukrajinom te navodi kako se ruski predsjednik prema ovoj zemlji ponaša kao "odbačeni i nasilni muž".
"Esej od 5.000 riječi koji je ruski predsjednik objavio u julu, a koji govori o jedinstvu Rusa i Ukrajinaca, pun je priče o ljubavi prema Ukrajini, gdje se ukrajinski narod prikazuje kao 'krvno vezan' za Ruse. Međutim, sadržaj Putinovog eseja izgleda sve alarmantnije kada se čita u trenutku priprema Moskve za vojne aktivnosti u Ukrajini. Sada je na granici blizu 90.000 vojnika, a Putin je upozorio Zapad da ne prelazi ruske 'crvene linije'", navodi se u tekstu.
Tragajući za izvorima ruskog ponašanja, Rachman spominje kako zapadni zvaničnici često upravo Putinov esej smatraju autentičnim izrazom njegovih duboko ukorijenjenih stavova.
"U njemu se naglašavaju historijske, jezičke, etničke i religijske veze koje vežu Ukrajinu i Rusiju. Putina često optužuju za nostalgiju za SSSR-om, a također on osuđuje sovjetske lidere koji su postavili tempiranu bombu u odnosima između Ukrajine i Rusije. Putin insistira na tome da je Ukrajina propala država koju su stranci doveli u ćorsokak. Zapad, sugeriše Putin, igra opasnu geopolitičku igru i namjerava iskoristiti Ukrajinu kao odskočnu dasku u odnosima s Rusijom. Ovakav argument jasno bi se mogao iskoristiti kako bi se ruska invazija na Ukrajinu pokazala defanzivnom po svojoj prirodi", ističe Rachman.
Kazahstan i Ukrajina kao različiti primjeri pristupa
Naglašava se kako će glavna tema razgovora između Putina i Bidena vjerovatno biti ta da SAD daje garancije da Ukrajina nikada neće pristupiti NATO savezu.
"Zahtjev Moskve zvuči kao nešto što bi Washington mogao razmotriti. Realnost je da je Ukrajina ionako daleko od ulaska u NATO. Međutim, postoje i dva razloga zašto SAD i saveznici nevoljno gledaju na ovakav dogovor. Prvo je pitanje principa i toga da je Ukrajina suverena država te da bi kao takva trebala sama da odlučuje o svojoj sudbini. S druge strane, postavlja se pitanje da li bi davanje ustupka Rusiji zaista okončalo mogućnosti za rat?", pojašnjava se u tekstu Financial Timesa.
U kontekstu odnosa Ukrajine i Rusije Rachman navodi potpuno drugačije veze koje Rusija njeguje s Kazahstanom, koji je također bio dio SSSR-a, a kasnije postao nezavisna država.
"Putin pokušava da obnovi utjecaj Moskve u Centralnoj Aziji. Međutim, ambicije Moskve naletjele su direktno na ambicije Pekinga. Kazahstan sada mnogo više trguje s Kinom nego s Rusijom. Iako neki ljudi bliski Putinu tvrde kako Rusija i dalje ima teritorijalne pretenzije na sjeverni dio Kazahstana, činjenica da ova bivša sovjetska republika izmiče iz zone utjecaja Moskve nije nešto što je previše zabrinulo Kremlj", piše Rachman.
Na kraju, navodi se šta bi mogao biti razlog takvog ruskog ponašanja u odnosima s Kazahstanom.
"Prava razlika između Ukrajine i Kazahstana može biti u tome što Kazahsatan ne pokazuje znakove da će postati demokratska država. Ukrajina se opirala naporima da se uspostavi autoritarni režim kao što je Putinov u Rusiji. Ukrajinski sistem je korumpiran i nefunkcionalan na mnogo načina, ali zemlja ima izbore koji nisu unaprijed određeni, kao i aktivno civilno društvo. Činjenica da je Ukrajina krenula drugačijim političkim putem postavlja nezgodno pitanje Kremlju, koji je ranije tvrdio da je 'zapadni liberalizam' potpuno neprikladan za Rusiju", zaključuje se u tekstu Financial Timesa.
