Olaf Scholz nakon tri godine na vlasti: Žrtva okolnosti ili svojih loših odluka?
Scholz je 2021. godine dogovorom između njegovog SPD-a, liberalnog FDP-a i stranke Zelenih dospio na mjesto kojeg je prethodnih 16 godina stabilno čuvala Angela Merkel.
Tako je prekinuta dominacija CDU-a, a ključevi Njemačke u oporavku od pandemije virusa Covid-19 stavljeni su u ruke socijal-demokrata, odnosno njihovog lidera.
Ruska agresija obilježila mandat
Novi kancelar je Merkel zamijenio 8. decembra 2021,, a već u februaru 2022. godine krenula je ruska agresija na Ukrajinu. Kao sigurno najvažnija država u Evropskoj uniji, Njemačka je imala važnu ulogu da podrži Ukrajinu kako se sukob ne bi proširio dalje.
Međutim, već u januaru je došlo do prvih problema za Scholza, koji je direktno optužen za "opstrukcije" u isporuci oružja za Ukrajinu. Bez obzira na obavještajne informacije da će doći do ruskog napada, Scholz je i dalje odbijao isporučiti oružje, te govorio da je rješenje Rusiji "dati" oblast Donbas, kroz davanje "specijalnog statusa" ovoj regiji.
Iako je stav promijenio već 26. februara, odnosno dva dana nakon početka ruskog napada na Ukrajinu, Scholz je u naredne dvije i pol godine pokazao da je, među značajnijim saveznicima na Zapadu, najviše sklon "premišljanju" u kontekstu pomoći za ovu zemlju.
Često je i po pitanju sankcija Rusiji Scholz kasnio za ostalim liderima u zapadnoj Evropi, a u nekoliko navrata je čak i blokirao pojedine pakete koje je trebalo donijeti na nivou EU. Također, bio je i jedini evropski lider od početka ruske agresije koji je održao direktan razgovor s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom.
Bez obzira na pomoć koju je Njemačka u Scholzovom mandatu dala Ukrajini, njegovo premišljanje, kalkuliranje i druge forme "blagih opstrukcija" su ipak dovele do značajnih kritika unutar i van zemlje.
Najeklatantniji primjer za to je svakako Scholzova izričita odluka da ne isporuči dalekodometne rakete Taurus Ukrajini, čak i nakon što su svoje dalekometno oružje isporučile SAD, Velika Britanija i Francuska.
Još poraznija reakcija Njemačke na dešavanja u Palestini
Kritike za Scholza mogu se proširiti i na situaciju u Palestini, odnosno na sukob između grupe Hamas i Izraela.
Scholz je, kao i ministrica vanjskih poslova u njegovoj vladi Annalena Baerbock aktivno stao uz Izrael, dok je za Palestince, bilo da je riječ o Palestinskom autoritetu ili Hamasu, imao samo kritike.
Njemačka je, bez obzira na proteste u Berlinu i drugim većim gradovima, nastavila s isporukama oružja u Izrael, čak i praveći nove dogovore o prodaji naoružanja ovoj državi.
Scholz je, također, tokom mandata javno govorio protiv primirja, za koje je rekao da će "Hamasu dati priliku da se ponovo izgradi", ali i kritikovao bivšeg visokog predstavnika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepa Borrella zbog "neutemeljenih" kritika Izraelu.
Iako je historijski kontekst jasan, Scholz i njegova vlada su definitivno pali na testu humanosti u odnosu na ovaj sukob, imajući u vidu da je blizu 50.000 Palestinaca ubijeno od početka rata između Hamasa i Izraela.
Tri godine internih problema
Što se tiče unutrašnjosti, Scholzov mandat je obilježen ozbiljnim problemima gdje je, na trenutke, pokazao da se ne može nositi s teškim poslom balansiranja između interesa svoje i koalicionih stranaka.
Situacija je, pri tome, gora zbog odluke da SPD u vlast ide sa Zelenim i FDP-om, dvije stranke koje imaju dijametralne suprotnosti u svojim idealima i stajalištima, posebno u vidu ekonomije.
Zatim je nova loša odluka donesena kada je za ministra finansija stavljen predsjednik FDP-a Christian Lindner, a za ministra ekonomije jedan od lidera Zelenih Robert Habeck. Ovo je stvaralo konstantne tenzije, a situaciji nije pomogla činjenica da je SPD svojim ekonomskim stavovima dosta bliže Zelenim, zbog čega je FDP često bio izolovan unutar vlasti.
To je sve kulminiralo 6. novembra ove godine, kada je i došlo do rušenja ove koalicije. Scholz i njegov SPD su stali na stranu Zelenih u "borbi" oko budžeta Njemačke, a FDP je odlučio da toj odluci neće dati podršku. Scholz tada odlučuje da otpusti Lindnera, što je i srušilo vladu i dovelo do izbora koji će se održati 23. februara naredne godine.
Međutim, bilo bi naivno zaključiti da su svi problemi bili vezani za period od ove Scholzove odluke. Poseban problem koji Scholz nije uspio riješiti bio je vezan uz tzv. Schuldenbremse ("kočnica za budžet", njem.).
SPD i Zeleni su htjeli ukinuti ovaj sistem, kojim se značajno limitira zaduženje njemačke vlade uspostavljeno 2009. godine, ali su liberalni FDP-ovci to izričito odbili. Scholz je i na ovom pitanju pokazao da teško može ujediniti koaliciju.
Ipak, Scholz je uspio "izvući" fond za odbranu vrijedan 100 milijardi eura, na koji se ne bi apliciralo ovo pravilo.
Loše okolnosti ili nekompetentnost
Kada sumiramo situaciju u Njemačkoj u prethodne tri godine, može se reći da je Scholzov mandat neuspješan, barem u odnosu na ono što su građani ove zemlje očekivali kada su povjerenje dali SPD-u umjesto CDU-u.
Scholzov mandat, ipak, moramo vidjeti i kroz prizmu izrazito loših okolnosti.
Između ostalog, tokom njegovog mandata su počela dva ogromna sukoba u svijetu, a na naplatu su došla i ekonomska previranja zbog pandemija virusa Covid-19, koja se mogu gledati kroz prizmu ozbiljno umanjenih predviđanja rasta ekonomije, ali i kroz značajan skok u inflaciji.
Isto tako, kako bi izbjegao saradnju s CDU-om, ali i AfD-om, morao je ići u "đavolju" koaliciju s dvije potpuno različite stranke, koje su u ozbiljnom ideološkom sukobu.
Međutim, mora se uzeti u obzir i da Scholz jednostavno nije dorastao poziciji na kojoj se nalazio, a posebno je to važno kada uporedimo Scholzov mandat s njegovom prethodnicom. Tokom 16 godina na vlasti Angele Merkel, Njemačka je uspjela da se izgradi u najveću ekonomiju u EU, a politička previranja i nestabilnost bili su "misaona imenica."
Šta građani Njemačke misle o Scholzovoj vlasti, najbolje pokazuje činjenica da je 2021. godine SPD bio na prvom mjestu po broju mandata u Bundestagu, s 206 mjesta i 25,7 posto podrške. Danas, dva mjeseca pred vanredne izbore i nakon tri godine Scholzovog vodstva, SPD je treći po predizbornim anketama, dok CDU ide ka velikoj pobjedi i laganom putu ka formiranju vlasti.
Stari partner daje ruku spasa
Ipak, moramo se na trenutak vratiti na prethodne okolnosti kako bi shvatili da, bez obzira na Scholzov mandat, SPD će vjerovatno ponovo činiti vlast u narednom periodu.
Naime, CDU i sa svojih 32 posto podrške (koliko imaju prema posljednjim anketama) ne može formirati vlast i tražit će partnere među drugim strankama u Njemačkoj. Kako je AfD van bilo kakvog razgovora, a sa Zelenim vjerovatno "nemaju o čemu pričati", kao prirodna koalicija nameće se partnerstvo CDU-SPD, što je više puta viđeno u historiji Njemačke.
SPD će, naravno, biti daleko od mjesta kancelara, a u novoj potencijalnoj koaliciji bit će viđeni kao "mlađi brat" ili čak "jedan od partnera."
Kada će opet biti u poziciji da budu "stariji brat" ostaje da se vidi, ali im Scholzov mandat, šta god bio kontekst oko njega, sigurno u tome nije pomogao.
