Opustošene police, okršaji u supermarketima: Kako je panična kupovina postala bezumlje
U saveznoj američkoj državi Washington, guverner Jay Inslee proglasio je vanredno stanje zbog prvog tamošnjeg smrtnog slučaja od virusa Covid-19. Police s toaletnim papirom, mlijekom i vodom u boci širom Washingtona su prazne. Ipak, ovaj oblik masovne i panične kupovine nije prisutan isključivo u SAD-u.
U Singapuru je, zbog velike potražnje riže i instant nudli, premijer Lee Hsien Loong morao uvjeriti javnost da neće biti nestašice. U Aucklandu, na Novom Zelandu, potrošnja u supermarketima skočila je za 40 posto u odnosu na isti period prošle godine. U Maleziji je kupovina zaliha za slučaj pandemije povećala prodaju sredstava za higijenu ruku za 800 posto. U svim ovim zemljama je, inače, detektiran virus Covid-19.
Sve su to posljedice fenomena po imenu panična kupovina, koji se obično javlja u osvitu krizne situacije. Cijene proizvoda skaču, a prekomjerna kupovina dovodi do toga da roba nije dostupna onima kojima je najpotrebnija, kao što je slučaj s jednokratnim zaštitnim maskama koje koriste zdravstveni radnici. Stručnjaci smatraju da je razlog za ovakvo ponašanje poriv da se na dramatičnu situaciju odgovori dramatičnim mjerama.
Kakvu štetu panična kupovina može učiniti?
Pripremanje na kriznu situaciju nije nužno loša ideja. U slučaju prirodnih katastrofa, kao što je uragan ili poplava, svakako je korisno imati zalihe hrane, vode i lijekova. Problem nastaje onda kada se to radi bez ikakvog smisla, što može dovesti do drastičnog skoka cijena. Na primjer, ako zalihe toaletnog papira u trgovinama postanu oskudne, pa poskupe trostruko više, to će kod građana prouzrokovati nespokojstvo.
Amazon je najavio uklanjanje preko milion proizvoda za osnovnu primjenu sa svoje platforme, jer su nuđeni po nezamislivo visokim cijenama. Britanski lanci apoteka Boots i LloydsPharmacy najavili su da će jedan kupac kod njih moći kupiti najviše dva sredstva za higijenu ruku. U SAD-u su vlasti zamolile građane da ne kupuju jednokratne zaštitne maske, ne samo zato što su slaba zaštita protiv virusa Covid-19, već i zato što time štete zdravstvenim radnicima kojima su maske potrebne za svakodnevno obavljanje posla.
Poriv za paničnom kupovinom potiče i činjenica da je Kina, kao jedan od najvećih izvoznika robe na svijetu, u središtu epidemije novog virusa.
Psihologija koja leži iza ovakvog ponašanja
Za razliku od prikupljanja zaliha kako bi se prebrodila nekakva prirodna nepogoda, panična kupovina potaknuta je nemirom i strahom. Tako se ljudi osjećaju kao da imaju kontrolu nad situacijom.
"U ovakvim okolnostima, ljudi osjećaju potrebu odgovoriti na krizu jednakim intenzitetom, iako znamo da je redovno pranje ruku i pokrivanje usta pri kašljanju sve što bismo trenutno trebali činiti", kaže Steven Taylor, profesor i klinički psiholog s Univerziteta u Britanskoj Kolumbiji iz Kanade. Za mnoge je pranje ruku previše obična radnja, te smatraju da bi na dramatičnu situaciju trebali odgovoriti dramatičnim mjerama, objašnjava on za BBC.
S njim se slaže i Ben Oppenheim, viši direktor tvrtke Metabiota, u San Franciscu, koja se bavi istraživanjem zaraznih bolesti. On smatra da je panična kupovina najvjerovatnije psihološki odbrambeni mehanizam kojim se nastojimo izboriti sa strahom i neizvjesnošću.
Još jedan faktor je i strah od propuštene prilike. Drugim riječima, želimo biti sigurni da smo nabavili zalihe onda kada smo mogli, jer ćemo se, u suprotnom, pokajati i osjećati loše što smo propustili priliku adekvatno se pripremiti na najgore. Svakako ne pomažu ni informacije koje se šire društvenim mrežama i putem medija.
"Ako na Titaniku svi trče prema čamcima za spašavanje, sve i da brod ne tone, i vi ćete trčati u tom smjeru", objašnjava Steven Taylor, što će reći da ovakvom ponašanju doprinosi i takozvani mentalitet krda.
Je li ipak riječ o prirodnoj reakciji?
Owen Kulemeka s američkog Sveučilišta u Illinoisu, navodi u svom istraživanju iz 2010. godine da panično i antisocijalno ponašanje nije odlika kupovine koja prethodi nekoj katastrofi, odnosno, nepogodi. Radi se o tome da određeni pojedinci nastoje biti organizirani.
Helene Joffe, profesorica psihologije s Univerziteta College u Londonu, ističe da postoji određeni obrazac kada je u pitanju odgovor ljudi na rasprostranjenu krizu. Ključni faktor u tom pogledu je dostupnost ispravnih informacija, smatra ona.
Što je alternativno rješenje?
Od panične kupovine bolji plan bi bio tokom čitave godine biti pripremljen za moguću krizu ili vanrednu situaciju. Također, preporučljivo je napraviti zalihe samo onih namirnica i stvari koje su nam zaista potrebne. Besmislen skok u cijeni proizvoda nastaje onda kada panična kupovina dobije masovne razmjere.
Pristup vjerodostojnim izvorima informacija od izuzetnog je značaja kako bi se preduhitrile glasine i netačni podaci. Tako je u Japanu kolala priča po društvenim mrežama da nastaje nestašica toaletnog papira i papirnatih maramica, jer ih Kina više nema namjeru izvoziti, pa su lokalne vlasti i proizvođači morali podsjetiti javnost da se ova roba proizvodi unutar zemlje i da nema opasnosti od nestašice.
Anksioznost građana mora se obuzdati, naglašava Helene Joffe. Ako osjetite poriv ući u supermarket i kupiti prekomjerne količine različitih namirnica, zapitajte se čega se zapravo bojite.
"Ako su ljudi istinski uznemireni i uplašeni, onda bi se trebali obratiti stručnjacima u području mentalnog zdravlja za pomoć", poručuje Steven Taylor.
