Najvažniji faktor ovih izbora je Benjamin Netanyahu. Bio je premijer duže nego bilo ko drugi u izraelskoj historiji, usred je suđenja za korupciju i općenito je polarizirajuća figura. Neki političari desnog centra, koji se ideološki s njim slažu, odbijaju sarađivati s njim iz ličnih ili političkih razloga.
To mu je otežalo izgradnju trajne vladajuće većine nakon prethodna četiri izbora, a prošle su godine njegovi protivnici uspjeli spojiti nikad prije viđenu koaliciju stranaka iz čitavog političkog spektra kako bi ga udaljili od vlasti. Ali ta se koalicija održala na okupu nešto više od godinu dana prije nego što su njezini čelnici, Yair Lapid i Naftali Bennett, prekinuli i raspisali nove izbore.
Netanyahuova stranka desnog centra Likud gotovo će sigurno biti najveća stranka u Knesetu nakon izbora u utorak. Vjerojatno će osvojiti oko 30 zastupničkih mjesta, četvrtinu od ukupnog broja.
Sadašnji premijer Yair Lapid nada se da će njegova centristička stranka Yesh Atid zauzeti snažno drugo mjesto.
Čovjek s kojim je bio partner u sastavljanju prošle vlade, Naftali Bennett, ovaj se put ne kandidira; njegova se stranka raspala i suočava se s potencijalnim izbornim porazom.
Ministar odbrane Benny Gantz očekuje dobre rezultate nove stranke pod nazivom Nacionalno jedinstvo, nasljednice njegove Plavo-bijele stranke koja sada uključuje bivšeg Bennettovog saveznika Gideona Saara i bivšeg načelnika štaba Izraelskih obrambenih snaga Gadija Eisenkota.
Krajnje desna koalicija pod nazivom Religijska cionistička stranka, na čijem su čelu Bezalel Smotrich i Itamar Ben Gvir, mogla bi biti najveća ekstremna desničarska skupina koja je ikada sjedila u Knessetu.
S druge strane, nekada moćna Laburistička stranka i njezini prethodnici, koji su u biti upravljali Izraelom kao jednostranačkom državom prvih 30 godina pod Davidom Ben-Gurionom i njegovim nasljednicima, sjena su onoga što je prije bila i očekuje se da će osvojiti samo nekoliko mandata.
Izrael je parlamentarna demokratija u kojoj građani glasaju za stranku koju podržavaju. Svaka stranka koja dobije najmanje 3,25 posto glasova dobiva određeni broj mjesta u Knesetu na temelju postotka od ukupnog broja glasova koje je osvojila.
Prag od 3,25 posto ima za cilj zadržati vrlo male stranke izvan Knesseta, u pokušaj da se olakša izgradnja vladajućih koalicija.
Izrael je u prošlosti eksperimentirao s direknim izborom premijera, odvojeno od Knesseta, na način na koji SAD odvojeno biraju predsjednika i Kongres. Pokazalo se nezgrapnim pa se ov država vratila na standardne parlamentarne izbore.
Posljednje ankete sugerišu da se Netanyahuova stranka i njeni potencijalni saveznici kreću oko brojke od 60 mjesta, a najveće pitanje u izbornoj noći bit će hoće li bivši premijer preskočiti taj broj.
Ako njegov blok osvoji većinu, Netenyahuov put ka izgradnji vlade je jasan i vratit će se na vlast.
Ako pro-Netanyahuov blok padne ispod 61 mjesta, stvari će se zakomplikovati. Netanyahu bi još uvijek vjerojatno imao prvu priliku za formiranje vlade ako njegova stranka Likud bude najveća u Knesetu, što bi moglo rezultirati danima ili sedmicama pregovora koji ne vode nigdje.
Izraelci su zabrinuti zbog istih problema kao i ostatak ljudi širom svijeta, ponajviše zbog troškova života.
Također su uvijek usmjereni na sigurnost. U regiji su nuklearne ambicije Irana i podrška militantnim skupinama uvijek zabrinjavajući, a na lokalnom nivou, ove je godine nasilje između Izraelaca i Palestinaca neočekivano eskaliralo.
Neke izborne jedinice imaju svoje posebne brige, poput ultraortodoksnih, koji žele državnu podršku za svoje institucije i izuzeće od služenja vojske; i vjerski cionisti, koji žele podršku za naselja na Zapadnoj obali.
Ali za veliku većinu izraelski izbori ovih dana bit će svojevrsni referendum oko jednog pitanja i jednog čovjeka: Benjamina Netanyahua.
